Beograđanin Aleksa Gajić, jedan od najcjenjenijih strip-autora, ilustratora, reditelja i animatora sa ovih prostora, crtanjem se bavi otkad zna za sebe, a brojne osvojene nagrade su čvrst dokaz da kvalitetan strip neće izumrijeti još zadugo.
Gajić, čije je radove objavljivala i "Marvel", najpoznatija izdavačka kuća stripova na svijetu, poznata po svojim superherojima, kaže da prva sjećanja kada je strip u pitanju veže za majku.
"Prodavao sam mami svoje male stripove za džeparac. Tako je sve počelo i od tada nije ni prestajalo", priča Gajić.
Dva kolosijeka
Trenutno radi za francusku izdavačku kuću "Solei", preko koje je "Marvel" i došao do njegovog stripa "Bič božiji", koji je nakon toga objavljen i za američko tržište.
"Prvo je izašao u vidu sveščica, a zatim i kao 'paper bag' ukoričeno izdanje. Naravno da mi znači to što u biografiju mogu da stavim da su moji stripovi izašli i za 'Marvel', ali nažalost ne mogu da se pohvalim da je taj angažman pokrenuo nešto dalje", ističe on.
Kaže da uzore nema već dugo, kako je bilo kad je bio mlađi.
"Kako je vreme prolazilo, sve je bila slabija želja da 'konzumiram' stripove, a više sam osluškivao svoj unutrašnji glas, koji mi je govorio šta dalje da radim. Inače me sve manje zanima komercijalni strip, pa se okrećem alternativnom i zahtevnijem, 'psihološkijem' vidu stripa", pojašnjava Gajić. Ističe da kod njega postoje dva kolosijeka u stripu.
"Jedan je onaj koji me hrani hlebom, i drugi koji radim iz ljubavi kako bih ostao normalan i dosledan sebi. Dakle, paralelno 'teram' dve priče. Komercijalno radim za francuske izdavače, dok za svoju dušu koristim malo neobavezniji pristup", kaže on i ističe da su mu tada glavno "oružje" grafitna olovka, drvene bojice i malo akvarela, a da se manje bavi detaljima.
Strip-kutija i premotavanje
Filmska publika poznaje Gajića po animiranoj ekranizaciji stripa "Tehnotajz: Edit i ja", čiji je takođe autor. Najavljuje da će nastaviti rad na filmu, kada bude u mogućnosti.
"Moram da priznam da sam se tada, nakon svih godina, prilično zasitio stripa i poželeo sam neki novi izazov. Što se tiče drugog filma sa 'Tehnotajz' tematikom, scenario i ceo projekat postoje, međutim mnogo je teže naći sredstva i izvesti nego što je to bio slučaj 2006. godine", otkriva on i dodaje da projekat još stoji na papiru i čeka neka bolja vremena.
Potvrdu kvaliteta minulog rada, dobio je na nedavno završenom Salonu stripa u Beogradu, gdje je za neobični strip "Premotavanje" dobio čak tri nagrade, i to "Gran pri" festivala, kao i nagrade za najbolji scenario te inovativni pristup.
"'Premotavanje' je zapravo drvena kutija sa dva kalema, između kojih je postavljena traka sedam metara dužine i sedam centimetara širine. Kao što mu samo ime kaže, premotava se, a priča o starcu kojem se pred očima 'premotava' celi život u vidu niza flešbekova. To su moji pokušaji da spojim strip sa artefaktom, odnosno predmetom koji već ima neku svoju vrednost", objašnjava Gajić i kaže da kada počne da se čita, dobija i drugu, narativnu vrijednost.
Tragovi razuma
Trenutno je aktuelan njegov strip "Skrepbuk", koji je prije dvije godine nagrađen objavljivanjem, pa je sada dostupan široj javnosti.
"U pitanju je mala, simpatična knjiga koja nosi izuzetan broj 'gluposti', pošto čovek ne treba da očekuje da će tu bilo šta pametno da pročita. U pitanju su odroni svesti i tragovi razuma, kako je to jedan moj drugar protumačio", kroz smijeh kaže Gajić.
Dodaje da sa teškom mukom objašavanja ljudima šta je zapravo "Skrepbuk", pa je smislio naziv "ilustrovana šarenica".
"Ali, to stvarno treba da se vidi da bi se shvatilo. Ono što mi je najdraža impresija, jeste da ljudi koji su ga pročitali kažu da su se jako smejali. I ja sam se zabavljao dok sam crtao te besmislice, pa mi je drago da se i ljudi smeju kad ih čitaju", ističe on i podsjeća da je prije pomenuta dva uradio i strip na oblucima sa plaže, koji je takođe nagrađen za inovaciju.
"Takođe, tu je i četvrti strip koji sa ova tri čini jednu celinu. To je pljosnati strip, koji sam crtao na ostacima papira, tokom rada za Francuze. On je neobičnog, biografskog i šarolikog sadržaja. Tu se nalazi sve i svašta; od stripa, karikatura, preko ilustracija, beleški, do lapsus lingve", pojašnjava Gajić i ističe da su mu to ventili, koje mora da otvori, nakon što nacrta, kako kaže, "tričavih 46 stranica u boji za francuske izdavače".
Mišji koraci
Navodi da se strip-scena u regionu napokon kreće naprijed, ali da to još nije na zadovoljavajućem nivou.
"Stvari se nekim mišjim koracima pomeraju nabolje. Ono što je izraženo je pojavljivanje sve većeg broja novih autora, koji su trenutno najveći kapital naše scene. Što se tiče izdanja, ona se sporadično pojavljuju, ali tu primat nekako imaju stari strip-heroji, razni Dilani i Dogovi, te Zagori", kaže on i ističe da su oni još neprikosnoveni kada je prodaja u pitanju.
Kaže da kod nas ima autora na koje se može računati kada se govori o budućnosti stripa.
"Evo, nedavno sam kupio strip Nine Bunjevac 'Hladan kao led' i prijatno se iznenadio. U pitanju je jedan neobičan stil, blizak bakropisu, a priče su izuzetno iskrene i lične. To me baš nekako ugrejalo i izazvalo emociju", naglašava Gajić.
Kada je inspiracija u pitanju, kaže da nema neku posebnu tehniku koja ga dovodi u stanje stvaranja ideja.
"Svakom crtaču, kada provodi stotine sati nad svojim tablama, jedan deo mozga radi za strip, a onaj ostatak zjapi prazan i 'prevrće' razne priče. Kako to obično biva, mozak, kao nemirno dete, ide tamo gde mu vi branite. Onda se meni kroz glavu odmotavaju najbizarnije priče dok, eto, tuširam neku sličicu ili crtam neki prozorčić. Tako se pojave nebulozne ideje", otkriva Gajić i dodaje da mu nije teško da ih zabilježi sa strane, te dodatno ilustruje.
Kaže da se nekada prosto povede time da samo počne, pa ga to odvede u neke neslućene pravce.
"Trudim se da to uvek na kraju ispadne smešno. Cilj moje umetnosti je da zabavim ljude i nasmejem svog čitaoca, a ja se, eto, iz petnih žila trudim da ispadnem umetnik jednog dana", zaključio je on.
Video-verzija
Od prije nekoliko dana, strip "Premotavanje" može se naći onlajn u video-verziji. Naime, za sve one koji nisu u mogućnosti da strip-kutiju premotavaju analogno, dovoljno je upisati naziv ovog originalnog uratka na YouTube i pustiti da se priča "odmotava" uz zvuke Šopenovog "Nocturno Opus N°2". Ovaj strip artefakt je takođe adaptiran i za "Stripoteku", a urađen je na četiri strane, od kojih svaka ima pet šlajfni.
(Ni)su samo za djecu
Naglašava da nepisano pravilo da je strip samo za mlađu publiku više ne važi.
"Onim umovima koji tako misle poručio bih da, nažalost, nisu u pravu. Masa izdavača se trenutno trudi da uvede decu u strip. Zapravo, tokom zadnjih dvadeset godina, kada je počela da se raspada strip-scena, prvo je nestala mlađa publika, pa onda i sve ostale", pojašnjava Gajić i dodaje da sada stripove uglavnom kupuju sijede glave.