Venecija i snovi idu jedno sa drugim pod ruku. Snovi, Venecija, umjetnost…
Pokušaj da se učini nemoguće, da se nađe savršena zajednica svjesnih i nesvjesnih parametara gdje biva postavljena slika svijeta koja će dovesti do toliko traženog mira. Riječi su kojima se najbolje može opisati rad "Između neba i zemlje" Kate Mijatović, multimedijalne umjetnice iz Hrvatske, koja je prošle godine upravo tim radom predstavljala svoju zemlju na Venecijanskom bijenalu.
Mijatovićeva je tokom nedavne posjete Banjaluci otkrila u intervjuu za "Nezavisne" u kom pravcu se nakon Bijenala nastavlja njeno umjetničko djelovanje, zašto je fasciniraju snovi, ali i šta će činiti njenu postavku koja će tokom ove godine biti realizovana u Muzeju savremene umjetnosti RS u Banjaluci.
NN: Poznato je da ste se temom kojom ste se predstavili na Venecijanskom bijenalu bavili više od 20 godina. Da li je nakon Venecije Vaš rad i dalje zasnovan na nesvjesnom i snovima?
MIJATOVIĆ: Pa, više-manje to je ista tema koja se provlači kroz ono što sam i ranije radila, ali i kroz ono na čemu sada radim. To je nekakav odnos našeg svjesnog ja i onoga što mi zovemo nesvjesnim. Sada to nesvjesno kod mene ne uključuje samo nesvjesno u nekakvom psihološkom smislu, nego i sve ono čega nismo svjesni, a to je ogromno područje. Ono što mene zanima je podvojenost uma, to svjesno ja koje je okupiralo gotovo cijelo područje našeg djelovanja i našeg života i ono nesvjesno koje vidimo kada nas bude snovi ili kada ih se sjećamo.
NN: U stvari, glavna okosnica Vašeg umjetničkog djelovanja je preispitivanje zašto ljudi sanjaju i koja je funkcija nesvjesnog u konstruisanju stvarnosti.
MIJATOVIĆ: Mislim da je došlo neko vrijeme u kojem to preispitivanje ima smisla, a s obzirom na to da virtuelni svjetovi u kojima sve više živimo fizički su prisutni u nama od kada postojimo. Ne znam da li sam uspjela odgovoriti na ta pitanja, ali sam u svakom slučaju malo više osvijetlila to područje. Ja sam sebe percipirala kao umjetnika čiji su radovi zatvoreni, teško komunikativni, međutim sa radom koji sam realizirala na Bijenalu pokazalo se da je pitanje svjesnog i nesvjesnog jedna globalna tema i imala je globalan odjek.
NN: Interaktivni dio Vašeg rada bio je "Arhiv snova", u koji su ljudi mogli da unose svoje snove i na taj način budu dio cjelokupnog projekta.
MIJATOVIĆ: Tako je. Omogućila sam ljudima da i u klasičnom pisanom obliku doprinesu akumulaciji snova i što širem obimu mapiranja nesvjesnog.
To je tema koja spaja ljude u tom nesvjesnom stanju. Najbolji dokaz je taj da nam je u "Arhiv" pristiglo više od 2.000 snova, što nisam očekivala.
NN: Iako ste završili Pravni fakultet, kratko ste se bavili ovim poslom i otišli ste za svojim snovima. Jeste li se nekad pokajali?
MIJATOVIĆ: Ne, nikada. Mislim da sam se spasila.
NN: Šta će činiti Vašu postavku koja će tokom ove godine biti realizovana u MSU RS u Banjaluci?
MIJATOVIĆ: To će biti još jedna prilika da pokažem kao središnji rad tu interaktivnu instalaciju sa kavezom i "Arhivom snova". Dakle, biće prezentirana i većina radova koji su bili na Bijenalu, zajedno sa performansom "Nesvjesno: Canal Grande". Dovešćemo gondolu, koju smo posebno pripremili za ovu postavku.
Biografija
Kata Mijatović rođena je 1956. godini u Branjini. Diplomirala je pravo na Pravnom fakultetu u Osijeku 1981. godine. Studirala je slikarstvo na "Accademia di belle arti" u Firenci i Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je i diplomirala 1997. godine. Od 1988. do 1991. godine bila je član neformalne umjetničke grupe "Močvara", a potom član Umjetničkog odbora Baranjske umjetničke kolonije. Vodi Galeriju "AŽ Atelieri Žitnjak" Zagreb od 2005. godine. Član je umjetničke grupe "Pleh". Živi i radi u Zagrebu kao samostalna umjetnica.