Zlatna nagrada njujorške izdavačke kuće "Graphis Inc." u kategoriji "New Talent" za studente i mlade kreativce dodijeljena je mladoj banjalučkoj dizajnerki Katarini Đaković za rad "Nasilje na internetu" (Cyberbullying).
Riječ je o jednom od najvažnijih međunarodnih priznanja u svijetu grafičkog dizajna koje ulazi u 10 najznačajnijih globalnih nagrada za primijenjene umjetnike iz oblasti vizuelnih komunikacija, reklame, fotografije i ilustracije.
Katarina Đaković diplomu grafičkog dizajna nosi s Akademije umjetnosti Univerziteta u Banjaluci, a trenutno se usavršava na master studiju Akademije umjetnosti u Novom Sadu.
Više o nedavno osvojenoj nagradi i izazovima grafičkog dizajna u savremenom svijetu govorila je u intervjuu za "Nezavisne".
NN: Koliko je za Vas, kao mladu osobu i umjetnika, značajno priznanje koje dodjeljuje izdavačka kuća "Graphis Inc."?
ĐAKOVIĆ: Osvojiti zlatnu nagradu u kategoriji "Novi talenti", koju dodjeljuje izdavačka kuća "Graphis Inc.", za mene predstavlja ogromnu čast i potvrdu da sam na pravom putu. To priznanje mi daje dodatnu motivaciju i samopouzdanje da nastavim istraživati i razvijati vlastiti izraz unutar grafičkog dizajna, pogotovo u sferi društveno angažovanih plakata. U svijetu dizajna, "Graphis" ima posebno mjesto - riječ je o instituciji koja decenijama prepoznaje i promoviše vrhunski vizuelni izraz na globalnom nivou. Biti dio njihove selekcije znači da vaš rad ima međunarodnu relevantnost i vidljivost, što je posebno važno za mlade autore na početku karijere.
NN: Nagrada Vam je dodijeljena za rad "Stop Cyberbullying". Recite nam nešto više o ovom radu, kako je nastao i šta predstavlja?
ĐAKOVIĆ: Rad je nastao u sklopu prošlogodišnje radionice "Stop nasilju na internetu", u kojoj su učestvovali studenti smjera Grafički dizajn Akademije umjetnosti Univerziteta u Banjaluci, zajedno sa kolegama s Akademije umjetnosti Univerziteta u Novom Sadu. Rad se fokusira na podizanje svijesti o činjenici koliko je ljudi pod pritiskom interneta i nasilja koje se na njemu dešava, zapravo oduzelo sebi život. Akcenat je stavljen na žrtve internet nasilja, a kao motiv za to poslužio mi je simbol za Wi-Fi ispisan crvenom bojom, koja zapravo predstavlja krv.
NN: Nedavno je odjeknula britanska serija "Adolesece", koja se, između ostalog, bavi i temom nasilja na internetu. Koliko je ova tema opširno i neistraženo polje, pogotovo u našem području i na koji način dobar dizan može skrenuti pažnju na ovu društvenu anomaliju (a i ostale)?
ĐAKOVIĆ: Nasilje na internetu je globalna i relativno nova pojava s kojom se sve češće susrećemo. U početku smo isticali brojne prednosti digitalnog života, ali s vremenom postajemo sve svjesniji i njegovih negativnih aspekata. Zato je izuzetno važno razvijati svijest o toj problematici. Smatram da su serije, edukativne emisije, umjetnički projekti i slične inicijative veoma korisni alati u borbi protiv onlajn nasilja. Iako se često misli da su žrtve uglavnom mlađi ljudi, važno je naglasiti da ova pojava pogađa sve generacije. Ipak, mladi su, po mom mišljenju, najugroženija grupa, jer su najosjetljiviji na različite uticaje - bilo pozitivne, bilo negativne.
NN: Primijenjena umjetnost je umjetnost koja nastaje na određenu temu i ima dozu "zadatosti". Koliko u takvim okolnostima ima prostora za kreativnost, na koji način pristupate svojim radovima?
ĐAKOVIĆ: Moju metodologiju rada uslovljava tema i sam medij u kome se izražavam pa zbog toga često svakom projektu prilazim na različit način. S obzirom na to da se radi o primijenjenoj umjetnosti, uvijek imam na umu da ne smijem zanemariti i samu funkcionalnost, u ovom slučaju plakata, a to je svakako da prenosi jasnu poruku, ali i da ispunjava tehničke zahtjeve.
NN: Koje umjetnike Vi pratite, čiji rad Vam je zanimljiv i inspirativan kada je riječ o dizajnu?
ĐAKOVIĆ: Teško je izdvojiti samo neke, jer smatram da od svih njih možete dosta toga da naučite, ali ako bih morala da izdvojim neke, to bi bili Tibor Kalman i Oliviero Toscani.
NN: U medijima se često provlači tema da su dizajneri u boljoj poziciji kada je riječ o zaposlenju u odnosu na ostale grane umjetnosti. Kakva je situacija kada je riječ o mladim ljudima, da li je ipak potrebno prvo "stvoriti ime"?
ĐAKOVIĆ: Smatram da je to stvar ličnog izbora samog dizajnera da li će izabrati da samostalno radi i gradi svoje ime ili će odabrati rad u marketinškoj agenciji. Za koji god da se opredijelite potrebno je dosta vremena, truda i rada.
NN: Koliko društvene mreže pomažu dizajnu (i dizajnerima) budući da je savremeni svijet postao dominantno vizuelni prostor?
ĐAKOVIĆ: Društvene mreže su svakako pomogle lakšoj vidljivosti onoga što radimo i kao takve su se pokazale kao vrlo korisne. Sa druge strane, dosta utiču na originalnost, te je danas sve teže u moru svega ostati jedinstven i inovativan. Takođe, naš rad je lakše dostupan za komentarisanje, pa čak i za komentare uvredljivog sadržaja te i umjetnici sami mogu postati žrtve internet nasilja. Ako se na pravilan način posmatraju, mislim da nam svima mogu koristiti i pomoći nam da se povežemo oko istih ideja.