Jedna od najpoznatijih bh. dizajnerki Ljiljana Majkić prepoznatljiva je po kreacijama koje su na granici avangarde i nosive umjetnosti, a svaka njena nova kolekcija donosi zabavnu igru s krojevima.
Na radost ljubitelja mode nedavno je predstavila svoju zimsku kolekciju pod nazivom "Architouch", koja je, baš poput njenih prethodnih, spoj mode, arhitekture i umjetnosti.
U mnoštvu tema za razgovor s ovom talentovanom dizajnerkom "Architouch" je samo jedan od povoda, dok ona u intervjuu za "Nezavisne" govori i o prilikama na modnoj sceni danas, 3D modelima te kreaciji "Igrokaz", koja je predstavljena u Beogradu.
NN: Nedavno ste predstavili i svoju zimsku liniju pod nazivom "Architouch". Šta je ono što je karakteriše i koliko je zapravo zahtjevno praviti 3D modele, kojima se Vi bavite?
MAJKIĆ: Nova kolekcija za jesen i zimu 2019/2020. "Architouch" dobila je naziv po glavnoj niti kojom je povezana, a to je spoj mode, arhitekture i umjetnosti. Odjevne kombinacije variraju u geometrijskim formama, konstrukciji i materijalu. U koloritu se zadržava na bijeloj i crnoj, s rijetkim ispadima u drugoj boji. Konstruktivni koncept ove kolekcije se odlikuje jasnim geometrijskim linijama, upletenim u složene 3D oblike, naglašavajući arhitektonske vrijednosti modela. Sama konstrukcija je nešto čemu sam jako sklona, a neizbježna je za nastanak 3D modela u modi, jer je ljudsko tijelo volumen. Stvarati 3D modele je jako izazovno. Izbor materijala je takođe usmjeren u tom pravcu i mora zadovoljiti potrebe trodimenzionalnosti modela koji se od njih izrađuju.
NN: I ova kolekcija se naslanja na Vaše prethodne, u smislu da ste ostali dosljedni svom načinu dizajna. Kome je namijenjena odjeća Ljiljane Majkić i koliko je nosiva?
MAJKIĆ: U svom radu, od početka dizajnerskog djelovanja, stalno eksperimentišem s konstukcionim oblicima, teksturama, bojom ili motivom da bih došla do savremenih, avangardnih formi. Glavni pravac i cilj koji sebi zadajem kada krećem s novom kolekcijom je da moje modne kreacije čine umjetničke cikluse koji nastaju na presjeku avangardne mode i nosive umjetnosti. Modeli su često unikatni i neobični, ali i jako nosivi. Kada nešto stvaram nemam u glavi publiku za koju radim. Radim ono što volim i za one koji to vole.
Konstruktivni koncept kolekcije "Architouch" se odlikuje jasnim geometrijskim linijama, upletenim u složene 3D oblike, naglašavajući arhitektonske vrijednosti modela
NN: Planirate uskoro i retrospektivnu izložbu u Galeriji "Collegium Artisticum". Koliko se u tim planova prisjećate svih revija koje ste imali dosad, pa i one prve koja je održana u Banjaluci na "Banjaluka Fashion Fairu"?
MAJKIĆ: Ovoj kolekciji sam posvetila posebnu pažnju, jer je ona upravo nosilac projekta moje četvrte samostalne, retrospektivne izložbe pod istim nazivom "Architouch", koja će biti uskoro održana u Galeriji "Collegium Artisticum". Na njoj će, naravno, biti izloženi mnogi modeli koji su bili prikazani na "Banjaluka Fashion Fairu". Iz svake kolekcije sam sačuvala najzanimljivije modele, želeći da ih jednog dana prikažem na toj izložbi. Srećna sam i zahvalna organizatoru Davoru Sladakoviću što mi je dao priliku da svoju prvu reviju prikažem u Banjaluci. Kako meni, tako i mnogim dizajnerima iz BiH, "Fashion Fair" je bio odskočna daska u radu. Tu smo mogli upoznati poznata imena modne scene iz regiona i Evrope.
NN: Koliko je zahtjevno pripremiti jednu kolekciju, u smislu finansija, od nabavke materijala, saradnje s modelima, fotografima do prostora za prezentaciju. Šta je ključ za realizaciju tako složene prezentacije?
MAJKIĆ: Kada imate ideju i imate viziju kako bi trebalo da izgleda vaša kolekcija, onda vam je sve što vas čeka u pripremi kolekcije mnogo lakše, mada je sve što ste naveli u ovom pitanju jako zahtjevno i ponekad dosta komplikovano. Što se finansija tiče, to je uvijek problem i uglavnom, kao i svi ostali dizajneri, sama pokrivam sve troškove. Upravo to je i razlog zbog kojeg je moja retrospektivna izložba prolongirana. Materijal nabavljam svugdje i to su mi uglavnom najveći finansijski troškovi. Modele ja biram i, na sreću, dosad sam imala jako lijepo iskustvo s njima. Što se fotografisanja tiče, najviše sam radila s Vanjom Lisac, koja i sama voli moj dizajn, tako da snima s ljubavlju i uvijek uspijeva oživjeti moju viziju i naglasi siluete modela, na moje veliko zadovoljstvo. I s grafičkom dizajnerkom Milom Melank sam u zadnje vrijeme uradila nekoliko meni zanimljivih shootinga. Na revije sam uvijek pozivana, ali izlagački pristup prikazivanja kolekcije na izložbi mi je mnogo draži jer je manje stresan.
NN: Jednom prilikom ste kazali da knjige o modi ne posuđujete. Koliko ste spremni da prenesete znanje mladim dizajnerima koji tek počinju ili imaju namjeru da uđu u taj svijet?
MAJKIĆ: Ne posuđujem ih, jer ih tako neko ne bi mogao zaboraviti vratiti. Mnoge od njih sam dobila od prijateljice iz Amerike, pa su mi drage i zbog toga. To ne znači da ih krijem i svima ih rado pokažem, naravno koga zanimaju. Što se mladih dizajnera tiče, rado ću im dati savjet, svakom ko mi se obrati, a najvažniji bi bio da ne slušaju nikoga ko ih usmjerava i savjetuje. Samo da rade i stvaraju ono o čemu maštaju. Po mom mišljenju, modni dizajner mora biti uporan, originalan u svom radu, baviti se inovacijama, eksperimentisati s novim krojevima i materijalima. To znači imati svoj pravac, biti prepoznatljiv po njemu, ali ga i razrađivati. U modi se sve mijenja vrtoglavom brzinom. Sada se ne izbacuju dvije nego četiri kolekcije, pa je bitno i biti jako brz u razmišljanju i izradi. Mlade dizajnere koji su mi se obratili sam povezala ili sa medijima ili s nekim prodajnim mjestima. Na molbu organizatora "Beograd Fashion Weeka" sam preporučila dizajnericu iz Banjaluke i djevojku iz Sarajeva. Tražili su baš mlade dizajnere da se prijave na njihov konkurs. Dakle, nemam problem s tim, niti se bojim konkurencije mlađih dizajnera. Čak mi je i dobro došla jer me motiviše za rad.
Radim ono što volim i za one koji to vole
NN: Zahvaljujući društvenim mrežama nove kolekcije više ne nose i ne prezentuju isključivo profesionalne manekenke, već blogerke i influenserke. Kako Vi gledate na taj trend i da li biste za svoju reviju angažovali neke od tih djevojaka?
MAJKIĆ: To je vjerovatno dobra reklama i veći broj ljudi može na taj način vidjeti neki rad. Nemam ništa protiv toga, ali ja biram djevojku koja će, po mom mišljenju, to najbolje predstaviti. Pa i neke od njih na isti način. Naravno, uz konsultaciju s fotografom ili fotografkinjom. Jedna od tih djevojaka s kojima sam radila je sada slikarka, dvije su pravnice, jedna profesorica biologije, jedna dramaturginja i pjesnikinja, dakle bavile su se tim iz hobija, zato što to vole, i bile su jako dobre na photoshootingu.
NN: Učestvovali ste na izložbi "Pomeranje granica/4" u Muzeju primijenjene umjetnosti u Beogradu, na kojoj je predstavljena i Vaša kreacija "Igrokaz". Koliko Vam je značila prilika da svoj rad ovog tipa predstavite u Beogradu?
MAJKIĆ: Pošto se radi o bijenalnoj izložbi, koju volim, jer je konceptualnog karaktera, a jako mi je izazovna i inspirativna sama tema, ja se rado prijavljujem na taj konkurs. Učestvovala sam već četiri puta i posebno radim rad kojim konkurišem na taj konkurs. Ovaj put je to bila haljina pod nazivom "Igrokaz". Koncept rada "Igrokaz", ukratko, je da kao dijete kroz igru s nevidljivim razvijamo maštu i oslobađamo svoju stvaralačku energiju. Kad odrastemo, počinju nas učiti da smo prerasli igru, da nam ne priliči i podižu zid između nas i mašte, tog nepreglednog prostora slobode. Rušenje, nepristajanje i savladavanje te prepreke pomjera granice i mijenja svjetove. Bernard Šo kaže: "Ne prestajemo se igrati zato što starimo, nego starimo zato što smo se prestali igrati". Ja volim ovu igru u svom poslu i želim se stalno igrati.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
