Krađe umjetničkih djela su neka vrsta kriminalnog evergrina, a kradljivci u potrazi za vrijednim djelima pljačkaju ateljee, galerije i muzeje, često ne znajući vrijednost djela koja su ukrali.
Crno tržište umjetnina funkcioniše u svijetu kao unosan biznis koji je raširen i dobro organizovan u svim dijelovima planete. Prema procjenama stručnjaka, poslije trgovine drogom i ljudima, crna berza umjetnina je najunosnija za kriminalce.
Iako u Bosni i Hercegovini crno tržište umjetnina i nije toliko razvijeno, krađe se dešavaju, a neke od njih ni deset godina nakon počinjavanja nisu riješene.
Nivo zaštite muzejskih institucija u BiH nije ni približno nivou svjetskih muzeja, tako da lopovi i nemaju mnogo problema da dođu do vrijednih umjetničkih djela.
Krađe umjetnina, antičkih predmeta, slika starih majstora, skulptura, raznih antikviteta, umjetničkih zlatnih predmeta, starog namještaja i dokumenata od istorijske vrijednosti nisu nepoznata pojava ni u našoj zemlji.
Jedna od posljednjih krađa koja je šokirala zaposlene u Muzeju savremene umjetnosti RS (MSU RS) u Banjaluci, ali i iznenadila domaću javnost, desila se tokom manifestacije "Noć muzeja" kada je iz ove kulturne institucije otuđeno djelo kanadsko-srpske umjetnice Vesne Perunović.
Zahvaljujući pravovremenom djelovanju pripadnika banjalučke policije, ali i video-nadzoru ove muzejske kuće, lopov je ubrzo otkriven, a djelo vraćeno u posjed MSU RS.
Mesud Hero, viši kustos Historijskog muzeja BiH u Sarajevu, kaže da je u ovom muzeju bilo krađa izuzetno vrijednih predmeta, ali da ih je malo završeno s pozitivnim ishodom.
"Iako je BiH mala država, postoji umjetnička mafija koja uspijeva da proda ukradene umjetnine", smatra Hero.
Prema njegovim riječima, u Historijskom muzeju BiH se dešavalo da neki eksponati budu ukradeni, a da policija ne bude obaviještena.
"Mislim da je, kada je naš muzej u pitanju, najveći problem u tome što upravljanje u ovoj kući nije uređeno. Imamo jednu od najbogatijih zbirki fotografija iz Drugog svjetskog rata. Međutim, kada su se dešavale neke krađe, nisu prijavljivane organima vlasti", kaže Hero.
On je dodao da su iz ovog muzeja otuđene mine, bombe, ali i koplja stara 700 godina. Kako navodi, istraga i potraga za ovim eksponatima nikada nije pokrenuta.
Vladislav Dacešin, slikar i galerista iz Banjaluke, objašnjava da zvanično tržište umjetnina u RS, kao i na prostoru bivše Jugoslavije ne postoji, niti je ikada postojalo.
"Kupovina umjetničkih djela svedena je na najniži nivo, odnosno na nivo koji je na ovim prostorima nezapamćen. Novac danas imaju ljudi koje umjetnost malo interesuje, a primarno je da dobro zarade. U svijetu postoji veliki interes za umjetnost, međutim, kod nas nema muzeja tog kalibra i značaja gdje su djela majstora svjetskog slikarstava", smatra Dacešin.
Prema njegovim riječima, umjetnost u svijetu je biznis, a "mi imamo sreću ili nesreću jer umjetnost kod nas nikada nije imala taj nivo koji ima u evropskim i svjetskim centrima".
"Bilo je slučajeva krađa kod nas, ali uz sve poštovanje umjetnika, one nisu nekog većeg značaja u odnosu na velike svjetske majstore. Kada galeristima neko nudi djelo, treba obratiti pažnju na cijenu, jer ona mnogo govori, s obzirom da ima mnogo falsifikata koje uglavnom rade u Srbiji", naveo je Dacešin.
On objašnjava da se ukradena djela na našim prostorima teže prodaju jer "umjetnička mafija" nema kome da ih ponudi.
"U principu postoji neka klasika zaštite muzeja i galerija, od kamera, video-nadzora, čuvara, ali to nije totalna zaštita. Postoje druge vrste zaštite kojih ovdje nikada nije bilo. Da bi jedno umjetničko djelo vijekovima ostalo potpuno očuvano, neophodna je i optimalna temperatura, stepen vlage u vazduhu i mnoge druge pojedinosti", naveo je Dacešin.
On je konstatovao da se priči oko zaštite umjetničkih djela, te kriminalnoj prodaji istih iz godine u godinu sve manje pridaje pažnja, što je poražavajuća činjenica za sve one koji se bave umjetnošću u BiH.
Kada su u pitanju krađe djela u Umjetničkoj galeriji BiH u Sarajevu, posljednja zabilježena je ona u toku rata, kada su iz ove galerije otuđeni vrijedni eksponati.
"Nažalost, djela koja su iz Umjetničke galerije BiH ukradena tokom ratnih godina, nikada nisu vraćena. Radilo se o nekoliko desetina ikona, slikama francuskog umjetnika, te islamskim rukoposima", pojasnila je Maja Abdomerović, kustos Umjetničke galerije BiH.
Ona je dodala da nakon toga nisu imali problema s krađama iz njihove galerije, ali da sistem zaštite i nije baš na zavidnom nivou.
"Galerija ima određeni nivo zaštite, ali to nije ni približno nivou kako su zaštićeni muzeji u svijetu. Naravno, razlog je finansijske prirode. Imamo video-nadzor i čuvara, ali postoji još mnogo opcija kako se vrijedna umjetnička djela mogu osigurati od eventualnih krađa", objašnjava Abdomerovićeva.
Ona napominje da krađe nisu jedini način kako se može naštetiti umjetničkim djelima, te da uvijek postoji i opasnost od požara, poplava i slično.
Jedna od možda najvećih krađa umjetničkih djela koja se desila u gradu na Vrbasu je ona u Galeriji "Terzić" kada su iz nje otuđene 44 umjetničke slike, čija je vrijednost procijenjena na oko dva miliona maraka.
Taj slučaj je pozitivno riješen, a počinioci krađe su predati u nadležnost Osnovnog javnog tužilaštva Banjaluka.
Vida Grandić, istoričar umjetnosti iz Banjaluke, objašnjava da je ta krađa možda bila pokušaj lopova da vide mogu li se neka vrednija djela otuđiti, kao i da je na svu sreću cijeli slučaj pozitivno riješen, a djela vraćena u Galeriju "Terzić".
Grandićeva pojašnjava da galerije i muzeji u BiH nemaju mnogo sredstava za očuvanje eksponata.
"U nekoliko slučajeva krađe iz muzeja i galerija su riješene upravo zahvaljujući video-nadzoru istih. Međutim, samo zaposleni u izložbenim prostorima znaju šta je sve potrebno da bi na adekvatan način bili zaštićeni eksponati", kaže Grandićeva i dodaje da sve to iziskuje velika finansijska sredstva.
U Muzeju Republike Srpske u Banjaluci krađa eksponata desila se 2005. godine, a ovaj slučaj do danas još nije rasvijetljen. Jedna od poznatijih krađa, koja takođe još nije riješena je otuđivanje umjetničkih djela iz privatne zbirke porodice Insanić, koja se desila prije 11 godina.
Iz Ministarstva unutrašnjih poslova RS (MUP RS) kratko je saopšteno da su te istrage još otvorene, kao i da je MUP RS raspisao potrage za tim djelima.
Muharem Insanić, kolekcionar iz Banjaluke, iz čije su porodične zbirke otuđena djela prije 11 godina, kaže da mu je jako teško palo kada su nestala djela koja su on i supruga sakupljali godinama i koja su im mnogo značila.
"Riječ je o slikama poznatih umjetnika i stvaralaca s prostora bivše Jugoslavije, među kojima su djela Ismeta Mujezinovića, Mersada Berbera, Bekira Misirlića, ali i nekih stranih umjetnika", rekao je Insanić.
Insanić kaže da pljačku nije izvršio bilo ko, već neko ko je tačno znao koje će slike odnijeti.
"Još davno sam rekao da je to orgnizirani kriminal koji mora da rješava policija, ali do danas u vezi sa ovim nema nikakvih novosti", istakao je Insanić.
On dodaje da ima slučajeva kada pljačke dolaze od onih koji bi ustvari trebalo da zaštite umjetnička djela.
"Ukradena djela nisu toliko skupa, a sa druge strane mi nemamo razvijeno tržište umjetnina da bi to kradljivci mogli prodati. Međutim, ukradene slike su vrlo značajne za moju porodicu, ali i tradiciju i kulturu jednog naroda", dodaje Insanić.
Prema njegovim riječima, eksponati u muzejima u BiH se teško mogu mjeriti s nekim svjetskim muzejima.
"Iako smo mi mali narod, upravo bi čuvanje kulturnih spomenika trebalo da bude prioritetno, a nažalost vrlo često se dešava da ih i mi sami rušimo", kaže Insanić.
Bez krađe
U Zemaljskom muzeju BiH kažu da se nikada nije desila krađa, te da se obezbjeđivanju ove muzejske institucije poklanja velika pažnja.
"Zaštiti Zemaljskog muzeja BiH se poklanja velika pažnja, a iz bezbjednosnih razloga o detaljima nismo u prilici govoriti, sistem se odnosi na ljudski faktor i savremene sisteme nadzora", kažu u ovom muzeju.
I u Zemaljskom muzeju BiH smatraju da nivo zaštite u muzejima BiH nije na zadovoljavajućem nivou.
Pet najvećih krađa umjetničkih djela u istoriji
1. Pet remek-djela iz pariskog Muzeja moderne umjetnosti ukradeno je prošle godine. Među ukradenim slikama su bila djela Pabla Pikasa, Henrija Matisa i Žorža Brakuea, a vrijednost im je procijenjena na oko 500 miliona evra.
2. U martu 1990. godine iz muzeja u Bostonu dva lažna policajca ukrala su djela Vermera, Rembranta i Monea, procijenjena na 300 miliona evra.
3. Davne 1911. godine zaposlenik "Louvrea" Vinćenco Peruga ukrao je čuvenu Da Vinčijevu "Mona Lizu". I remek-djelo i lopov pronađeni su nakon dvije godine.
4. Iz privatnog muzeja u Cirihu pljačkaši su u februaru 2008. godine ukrali 163 miliona evra vrijedne slike Sezana, Degasa, Van Goga i Monea.
5. "Vrisak" i "Madona", dvije najpoznatije slike Edvarda Munka, vrijedne 141 milion evra, ukradene su iz muzeja u Oslu u avgustu 2004. godine. Nađene su nakon dvije godine.