Vizuelna umjetnost

Pratite nas na Google news

Mikelanđelo Buonaroti - jedan od najvećih umjetnika renesanse

Mikelanđelo Buonaroti - jedan od najvećih umjetnika renesanse
Foto: N.N. | Mikelanđelo Buonaroti - jedan od najvećih umjetnika renesanse
Srna

Jedan od najvećih italijanskih i svjetskih vajara i slikara Mikelanđelo Buonaroti, autor veličanstvene slike "Strašni sud" i skulptura "David", "Mojsije", "Robovi"... umro je 17. februara 1564. godine.

Vajar, slikar, arhitekta i pjesnik Mikelanđelo Buonaroti jedan je od najvećih umjetnika renesanse.

U kamenu je klesao savršene proporcije ljudskog tijela, njegovu životnost i aktivnu snagu, dramatičnu intenzivnost misli i osjećanja.

U Sikstinskoj kapeli u Vatikanu oslikao je prizore iz Starog zavjeta, uključujući ogromni "Strašni sud", te veličanstvena djela "plastične snage".

Sagradio je Lorencovu biblioteku u Firenci, u Rimu je projektovao trg Kampidoljo, dovršio najljepšu renesansnu palatu Farneze i nastavio rad na Crkvi Svetog Petra.

Napisao je znatan broj stihova misaonog sadržaja i strasnog izraza.

Najpoznatija djela su mu: skulpture "David", "Mojsije", "Robovi", "Jutro", "Veče", "Dan", "Noć", "Pijeta".

Tokom karijere duže od 70 godina dobio je mitsku slavu, kao jedan od istaknutih ljudi renesanse u Evropi, a divili su mu se i mnogi kraljevi i pape.

Na samom početku svoje karijere Mikelanđelo Buonaroti isklesao je, sada izgubljenu, statuu Kupidona, u starogrčkom stilu.

Bio je izuzetno izbirljiv kada je u pitanju mermer kojim je radio svoje skulpture, ali je za izradu "Davida" iskoristio mermernu ploču koju su ostali vajari smatrali neupotrebljivom. Masivna ploča izvađena je 40 godina ranije i trebalo je da se koristi za izradu skulptura za firentinsku katedralu, ali je na kraju odbačena.

Godine izloženosti vremenskim neprilikama ostavile su traga, zbog čega je kvalitet ploče postao još lošiji. Kada je Mikelanđelo počeo da radi sa ovom pločom 1501. godine, ona je već imala tragove dleta nekoliko vajara. Ipak, on nije odustajao i na kraju je od nje stvorio jedno od svojih najsjajnijih djela.

Mikelanđelo je radio za devet rimskih papa, počev od Julija Drugog. Posao koji je odradio za Vatikan bio je ogroman i obuhvatao je sve, od pravljenja ukrasne dugmadi za papski krevet, do oslikavanja Sikstinske kapele, koje je trajalo četiri naporne godine.

Njegova saradnja sa papama nije uvijek bila prijatna. Sa papom Julijem nije bio u dobrim odnosima, a jednom je proveo tri godine radeći na mermernoj fasadi za papu Lava Desetog, da bi papa otkazao projekat...

 

Ipak, papa Pavle Treći branio ga je od crkvenih zvaničnika koji su smatrali da je njegov rad "Strašni sud" nepristojan, zbog nagih ljudi na slici.

Mikelanđelo je rijetko potpisivao svoje radove i za sobom nije ostavio formalne autoportrete, ali je povremeno u svojim djelima sakrivao stilizovane predstave svoga lika. Najpoznatiji takav primjer nalazi se na "Strašnom sudu" gdje Sveti Vartolomej drži komad kože, čije lice izgleda kao da je umjetnik sam sebe prikazao.

On je sebe, takođe, predstavio kao Svetog Nikodima u takozvanoj firentinskoj "Pijeti", a istoričari umjetnosti sugerišu da je moguće da je sebe prikazao i u sceni gomile, na fresci "Raspeće Svetog Petra".

Mikelanđelo kao komad kože u "Strašnom sudu", u firentinskoj "Pijeti" i kao deo mase u "Raspeću Svetog Petra".

Iako je Mikelanđelo najpoznatiji kao vizuelni umjetnik, u svoje vrijeme bio je i ugledan čovjek od pera. Napisao je nekoliko stotina soneta i madrigala, koristeći igre riječi.

Mada nijedan od ovih radova nije formalno objavljen za njegovog života, oni su kružili po Rimu u 16. vijeku, a mnogi kompozitori su ih uklopili sa svojom muzikom.

Najveći dio svojih stvaralački najboljih godina, Mikelanđelo Buonaroti proveo je nadgledajući radove na izgradnji Bazilike Svetog Petra u Vatikanu. Kada je postao isuviše slab da odlazi na radno mjesto, on je i dalje nadgledao posao od kuće tako što je pouzdanom poslovođi slao svoje crteže.

Skulpture su, ipak, bile Mikelanđelova najveća ljubav, pa je tako nastavio da ih stvara u svom kućnom studiju do samog kraja.

Samo nekoliko dana prije nego što je umro u 88. godini radio je na takozvanoj "Pijeti Rondanini", koja prikazuje Isusa u rukama Bogorodice.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije