Mlada talentovana banjalučka slikarka Nataša Konjević, koja uskoro završava Akademiju likovnih umjetnosti, iza sebe već ima nekoliko uspješnih izložbi, a ističe se radom na portretima, koje najčešće stvara.
"Uglavnom radim sve što je u vezi sa portretima, i uradila sam ih nebrojeno", priča Nataša.
Dodaje da joj je prvenstveno cilj da prikaže emocionalno stanje lika.
"To pokušavam i kada emocija nije jasno izražena, trudim se da prikažem tu emocionalnu atmosferu. Da bi portret nešto rekao, nije potrebna očigledna situacija, kao recimo, ako neko plače vjerovatno je tužan", objašnjava Konjevićeva i naglašava da uglavnom radi s mlađim ljudima.
Naglašava da je ona prije svega crtač i to prije nego dobar slikar ili grafičar.
"Bavim se crtežom koji je moguće izvesti i olovkom i perom, kao i kistom. Uglavnom radim u akrilu, jer je brže", otkriva ona i objašnjava da pokušava da spoji apstrakciju sa realizmom, kombinujući postimpresionizam, ekspresionizam i apstraktni ekspresionizam, što su joj i najdraži pravci. Takođe, često koristi i kolaž.
Kaže da je još kao dijete imala interesovanje za slikarsktvo, ali nikada do te mjere izraženo da je na to gledala kao nešto ozbiljno ili čak životni poziv.
"Zapravo, konačno sam se odlučila tek krajem srednje škole. Bukvalno sam uhvatila zadnji voz", kaže Konjevićeva.
Nedavno je održala i prvu veoma uspješnu samostalnu izložbu, na kojoj je svim zainteresovanima pokazala jednu drugu, izvitoperenu dimenziju pogleda na svijet oko sebe.
"Odlučila sam se predstaviti malo drugačijim radovima nego što je to slučaj sa dosadašnjim kolektivnim izložbama. I profili su, kao i ljudska figura, bili zastupljeni, s tim da su ovoga puta bili u nekom deformisanom obliku", objašnjava Konjevićeva.
Naglašava da ti radovi nemaju veze s realnim pristupom, kojim se inače najviše bavi.
"Osim klasičnog slikanja i crtanja, radila sam sa platnom, prišivala komadiće neke druge tkanine, novine, listove iz starih knjiga... Više je ilustrativno, ali i provučeno kroz neki vid fantazije. Sa druge strane, zadržala sam ta emotivna stanja", ističe ona.
Dobitnica je i nekoliko nagrada, kao što su nagrada za crtež, koji joj je dodijelila banjalučka akademije, zatim za grafiku Muzeja iz Pančeva. Dodaje da uzore ima u novijim umjetnicima i to mnogo više nego u klasičnim.
"Postoji, naravno, ta kulturna baština cijele istorije umjetnosti. Lično, volim nešto što je maltene nespojivo. Volim, recimo, street art i Baskijata, koji je bio začetnik svega toga", priča Konjevićeva.
Kaže da joj je lista uzora podugačka, pa su tu tako i Mils, Savil, Vladimir Veličković, Klimt, Goja, Sezan, Šagal, Tio, Ruiz i mnogi drugi.
"Smatram da umjetnici danas, ne samo likovni već i svi ostali, moraju imati određenu političku odgovornost, iako većina nas zapravo želi da ostane neutralna. Ipak, mislim da u rukama imamo jako oružje koje možemo iskoristiti u takve svrhe", naglašava Konjevićeva.