Izložba "Majke" akademskog slikara Nebojše Dimovskog postavljena je Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine, a ciklus je posvećen svim majkama, u ishodištu kojeg stoji umjetnikova majka. Riječ je, kako navodi profesor Andera Volo, o slikama "briljantnog likovnog poteza, novinarski sažetog rukopisa, bez prevelikih premišljanja".
Dimovski je rođeni Mostarac, nosi diplomu sa Likovne akademije u Rimu, a nakon završetka studija odlazi u Nizozemsku, gdje vrijeme provodi u istraživačkom radu, a potom u Madrid, gdje trenutno boravi i stvara.
Imao je zapažene samostalne izložbe, kao i brojne kolektivne izložbe u Španiji, Mađarskoj, Italiji, Nizozemskoj i Sjedinjenim Američkim Državama. Više o izložbi "Majke", obrazovanju i budućim planovima govorio je u intervjuu za "Nezavisne".
NN: U Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine je postavljena Vaša samostalna izložba "Majke". Možete li nam detaljnije reći o kakvoj izložbi je riječ?
DIMOVSKI: Ova izložba je moj veliki omaž majkama, neopjevanim herojima. U vremenima kad su vrijednosti potpuno preokrenute, kad se slavi i popularizuje neljudskost i nemoral, izabrao sam da prezentujem jednu jednostavnu, ali plemenitu temu. Zar imamo išta važnije od porodice? Zar dugujemo ikom više nego našim majkama?
NN: Koju ulogu Vaša majka igra u ovim djelima i kako je nastala ideja za slike?
DIMOVSKI: Moja majka je igrala veliku ulogu ne samo u nastanku ovih djela, već su njene požrtvovanost i nesebičnost i njeno veliko srce najviše uticali na formiranje moje ličnosti i umjetnika. Ova izložba je jedno moje skromno hvala njoj za sve što je uradila za mene.
NN: Profesor Andrea Volo za Vaša djela kaže da imaju novinarski sažet rukopis, kakav je Vaš komentar na to?
DIMOVSKI: Profesor je primijetio to što ja smatram jednom od osnovnih karakteristika mojih djela. U svojim djelima pokušavam da budem potpuno sažet i koncizan. Ne pravim skice, niti potcrtavam postavku, već se prepustim trenutku i pustim slici da me vodi. Naravno, postoji određena ideja kada počinjem sliku, ali pokušavam da radim svaku sliku kao da je prva i često ih ostavim nezavršene, voljno ne skrivajući imperfekcije. Ako možemo da napravimo paralelu slikarstva sa književnim djelom, to je kao način pisanja Hemingveja, koji piše samo ono što je najbitnije, ne gubi vrijeme sa prevelikim opisivanjem koje često služi kao dekor i u jednoj rečenici sažme nešto čemu bi neki drugi pisac posvetio čitavu stranicu.
NN: Ova djela su nastajala između boravka u Mostaru i čestih putovanja u Španiju... Kako su te okolnosti uticale na Vaš umjetnički izraz?
DIMOVSKI: Kod mene je specifično to što nikad nisam živio u jednom gradu više od pet-šest godina. To dosta utiče na formiranje ličnosti i umjetničkog djela. Taj suživot sa ljudima iz potpuno drugačijih pozadina i konstantna adaptacija na novu sredinu ne dozvoljavaju da se ustalimo u nekoj monotoniji svakodnevnog života. Iz toga vjerovatno proizlazi moja raznovrsnost stilova i konstantna želja za nečim novim.
NN: Kakav uticaj na Vaše stvaralaštvo imaju režiser Aki Kaurismaki i njegovi filmovi?
DIMOVSKI: Kao veliki zaljubljenik u nezavisni film često pronalazim neku vrstu indirektne inspiracije iz filma. U svojoj umjetnosti izbjegavam da imam direktne uticaje jer pokušavam da napravim nešto čisto, što proizlazi iz moje duše. Kaurismaki je jedan od mojih omiljenih reditelja i osim što sam inspirisan njegovim vizuelnim konceptom, njegovi filmovi su oda čovječnosti. On bira jednostavne životne priče, ljudi koji su na marginama društva, često u borbi za preživljavanje, ali njihova veličina je dobrota i spremnost da pomognu drugom ljudskom biću. To su svakodnevni heroji o kojima ne pišu novine, ali koji svakodnevno rade velika djela. A majke su najveći primjer takvih heroja!
NN: Pored ciklusa "Majke" imate i novija djela, da li ćemo imati priliku da ih vidimo u nekom od izložbenih prostora u Bosni i Hercegovini?
DIMOVSKI: Trenutno imam jedan zajednički projekat u planu za moj rodni Mostar, zajedno sa dragim i izrazito kreativnim ljudima iz "Bonk produkcije" i Udruženjem "Amplituda", a ima još par nedefinisanih projekata za iduću godinu.
NN: Koliko je uticaj na Vaše stvaralaštvo imalo studiranje u inostranstvu i kakve se mogućnosti pružaju mladim umjetnicima u savremenom dobu?
DIMOVSKI: Uticaj je stvarno velik. Rim kao grad je škola sam po sebi. Dok šetate bilo kojom ulicom, vi već učite o arhitekturi, o estetici. Toliko strasti za umjetnost nema nigdje na svijetu. Vi možete sa ljudima iz svih socijalnih slojeva da pričate o slikarstvu, operi, filmu, književnosti. Mislim da je danas mladima mnogo lakše u vremenu društvenih mreža da nađu sve informacije, da se spoje sa ljudima, ali u isto vrijeme ima određena saturacija, kad imate previše informacija izgubite fokus, tako da im je moj savjet da izaberu jedan čist cilj i da polako, strpljivo teže ka njemu.
NN: Kakvi su Vam planovi za budućnost, možete li nešto da najavite?
DIMOVSKI: Pošto izbjegavam da se ponavljam i imam potrebu za konstantnim izazovima, idući projekti će biti potpuno druge prirode. Trenutno sarađujem sa jednom galerijom u Sjedinjenim Američkim Državama gdje izlažem djela stilski potpuno različita od trenutne postavke u Nacionalnoj galeriji, to su veći formati, crno-bijele slike posvećene džezu, a paralelno pripremam još jednu seriju radova pod nazivom "Broken Flowers". Naziv inspirisan veličanstvenim Džimom Džarmušom, ponovo jednim rediteljem. Ta serija radova više konceptualnog karaktera je inspirisana razbijenim međuljudskim odnosima.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
