BANJALUKA - Izložba "Volare" akademske slikarke Bose Ostić otvorena je u četvrtak uveče u Kamenoj kući na tvrđavi Kastel u Banjaluci.
Osim autorke, na otvaranju su govorili profesori Siniša Vidaković i Radoslav Tadić, dok je postavku svečano otvorio Mladen Matović, direktor Kulturnog centra Banski dvor, koji je izložbu i organizovao.
"Volare", kako je istakla autorka, predstavlja njeno vlastito istraživanje i traganje za nebeskim daljinama, kao i onim što se nalazi na nebu, u nebu, ispred neba, a to su oblaci.
"Do samog koncepta izložbe sam došla krajem četvrte akademske godine, kada sam počela da istražujem oblake, kada su me oni, u stvari, i zainteresovali i kada sam shvatila da se ne pronalazim u klasičnoj, tradicionalnoj slici, nego imam želju da izađem iz standardnog formata i da uradim nešto drugačije. To je bila prekretnica u radu, gdje sam ja u stvari u svoje slike uvela vještačko, tj. neonsko osvjetljenje i slika za mene više nije slika, već postaje instalacija", kazala je Bosa Ostić na otvaranju izložbe.
Podsjetila je da je i njena prva izložba, realizovana prije dvije godine u Banskom dvoru, nosila isti naziv te da je to bio tek početak istraživanja. Ova, sedma izložba, kako zaključuje, označava kraj njenog master istraživanja, koje je trajalo dvije godine.
Vidaković je kazao da Bosa Ostić kreće sa letom (volare) u providnu i neprovidnu stvaralačku neizvjesnost i nikada ne dolazi do kraja, gdje bi je sačekao odgovor kao apsolut njenih istraživanja na polju artističke i dekonstruisane realnosti, sa koje skida ikoničku i fetišističku oznaku "klasične slike".
"Sama umjetnica kaže da je njen rad satkan od unutrašnjih komešanja, koji za nekog ostaje enigma, individualna, strana i daleka baš kao i njeni polazni motivi - nebo i oblaci. Upravo u ovom svjedočenju, koje je istovremeno i jasna samospoznaja stvaralačkog i idejnog procesa, Bosa Ostić nam predočava moguće strukture misaonih i životnih interakcija sa našim težnjama i postojanjem", naveo je Vidaković.
Dodaje da život i njegovo trajanje u kosmosu kroz različite oblike prepoznatljivog i fikcije čine umjetnost tako bremenitom i vitalnom.
"Umjetnica je saglasna sa pretpostavkom da su njena djela tek tragovi koji učestvuju u emancipaciji jedne ideje kojom označava sopstvenu egzistenciju i položaj u novim umjetničkim praksama. Neke fragmente izražajnog likovnog jezika Ostićeve prepoznajemo u skorašnjem vremenu, označenog kroz poetike umjetnika koji su u postekspresionističkom maniru, slikarstvu bojenog polja, izrođene slike kao novoosviještenog realiteta ili one koja egzistira s ujedinjenim luminokinetičkim estetikama proizvele vlastiti/njen konstruisani identitet", rekao je Vidaković.