Andrej Jovandić (30) iz Banjaluke, koji je po struci diplomirani profesor sociologije i filozofije, bavi se izradom skulptura od školskih kreda.
Njegova umjetnička karijera krenula je kada je imao 15 godina i kada se bez ičije pomoći počeo baviti ovim vidom kiparstva.
Pored školske krede, koja mu predstavlja omiljeni materijal, koristi i druge materijale.
"S obzirom na to da sam disleksičar i da drugačije percipiram i sveobuhvatnije shvatam i vidim stvarnost, mogu i preciznije manipulisati osobinama predmeta u stvarnosti. Kreda mi je bila najdostupnija i bilo ju je lako oblikovati. U izradi skluptura mi niko nije pomagao jer niko ih ne vidi i ne doživljava kao ja", kaže Jovandić.
Osim što se bavi izradom sitnih predmeta od školske krede, Jovandić izrađuje i predmete od drugih građevinskih materijala, kao što su gips, rigips, siporeks, bakrena žica, glinamol, staklo, a ponekad uzima i ostatke kućica od puževa koje pronalazi u prirodi da napravi zamišljena dijela.
Da bi napravio sitne skulpture, pored školske krede, potrebno mu je nekoliko manjih šarafcigera i šmirgl-papir, ali i dosta strpljenja i volje.
"Nemam određeno doba dana kada se bavim izradom skulptura, izrađujem ih i noću, a svako stvaralaštvo je povezano s raspoloženjem, događajima i vizuelnim doživljajima. Kako bih izradio jednu ovako sitnu skulpturu inspiraciju pronalazim u stvarnosti, u umjetničkim djelima, prirodi i arhitekturi", ističe Jovandić.
Jovandić u kolekciji ima stotinak skluptura i nije mu cilj da ih prodaje, već da ih jednog dana izloži kako bi ih što više ljudi moglo vidjeti.
"Dosad se nisam bavio primijenjenom umjetnošću i dizajnom. Skulpture koje sam dosad izradio su apstraktne. Moj način razmišljanja stvaranja je proces neverbalnog razmišljanja i odvija se na multidimenzionalnoj ravni", kaže ovaj umjetnik.
