Na Oksford Stritu u Londonu na trotoaru ima zalijepljenih više od 300.000 žvakaćih guma, a jedan čovjek je iskoristio tu pojavu kao izvor inspiracije za svoju umjetnost.
Da bi sve ove žvake bile uklonjene potrebno je oko 30.000 funti i nekoliko dana napornog rada. Ali, imajući u vidu skorašnja zbivanja, to neće biti potrebno zahvaljujući ekstravagantnom umjetniku Benu Vilsonu, koji žvake pretvara u istinsku umjetnost. Četrdesetjednogodišnji Vilson pravi slike životinja, ljudi, pejzaža i različitih šara na žvakama zalijepljenim na trotoar.
"Kada stvaram slike, jednostavno se prepustim mašti i puštam da me vodi ka nepoznatim stvarima. Koristim akrilne boje i lakove, a pred kraj, uz pomoć grijača, sušim boje. Radio sam različite motive, počev od šoljica za kafu, slonova pa do zgrada, vozila i cvijeća. Često slikam ono šta mi padne na pamet taj dan", kaže Vilson.
Veliki broj ljudi stane i gleda šta Ben radi, a većina mu odaje priznanje za uljepšavanje onoga što mnogi smatraju smećem na trotoarima. Do sada je oslikao više od 8.000 žvakaćih guma i svako svoje djelo je fotografisao i arhivirao. Koliko god njegova umjetnost izgledala jednostavnom, baš i nije tako. Naime, on nekada provede i do tri dana radeći minijaturnu sliku i dorađujući svaki detalj, dok mu je nekad potrebno svega nekoliko sati. Nedavno je Britansko društvo hemičara zatražilo od njega da na ulicama oslika svih 118 poznatih hemijskih elemenata. Inače, Vilson je, zahvaljujući svom radu, poznat i u Južnoj Koreji gdje je čak i gostovao u jednoj televizijskoj emisiji.
Ovaj umjetnik je prvo počeo praviti skulpture od drveta u parkovima i šumarcima, ali je vremenom posmatrao kako mnoge njegove skulpture uništavaju vandali.
U jednom trenutku je odlučio da se povuče iz šume i dođe na ulice grada da bi ispitao novi medij za predstavaljanje svojih djela - odbačene žvakaće gume. U zadnjih nekoliko godina postao je ljut zbog smeća, broja automobila i industrijskog otpada koji je postao sastavni dio urbanog društva. Povlačeći se u šumu tajno je radio na svojim kreacijama, ali se uvijek morao suočavati s otpacima. Ubrzo je počeo raditi sa smećem na koje je nailazio, sakupljao je opuške i kutije od hrane i umetao ih je u svoje kolaže. Rad na odbačenim žvakama se činio kao prirodni napredak u njegovom radu. Vilson je počeo eksperimentisati s oslikavanjem žvaka 1998. godine, ali je tek 2004. godine odlučio ozbiljnije da se posveti ovom vidu umjetnosti. Nekoliko godina je pokušavao osvježiti urbano okruženje slikajući bilborde i reklame, ali ova ilegalna aktivnost je često dovodila do konflikta sa zakonom. Žvake su mu donijele određenu slobodu da slika u bilo kojem dijelu Londona, a da za to ne mora tražiti dozvolu.
"Naša okolina je veoma kontrolisana i ono što nam je potrebno je različitost. Čak i galerije, muzeji i izdavačke kompanije su kontrolisane. Želim da radim svoj posao i da prevaziđem birokratiju", smatra Vilson.
Prvo je počeo u sjevernom dijelu Londona, planirajući da napravi seriju slika koje bi ljudi pratili iz najudaljenije tačke tog dijela pa sve do centra grada. Ipak, dvije godine nakon početka rada na ovom projektu Vilson je još skoncentrisan na područje Barnet Strita, gdje je i odrastao, kao i Maksvel Hila, gdje sada stanuje sa svojom partnerkom Lili i njihovo troje djece. Mnogi ljudi su ga pitali da im napravi portret, pa je tako postao upoznat sa životima ljudi koji žive u tim ulicama.
"Poznajem dosta vlasnika prodavnica, čistača ulica i lokalnih policajaca. Dok hodam ulicom, uvijek razmišljam o slikama koje sam obećao uraditi. Sve te informacije držim u glavi, zbog čega sam bliži ljudima i mjestima na kojim radim", istakao je Vilson.
Ben sa nada da će njegov rad ohrabriti i ostale da povećaju svijest o svom okruženju i dati djeci osjećaj povezanosti sa stvarima koje ih okružuju. To je nešto što sve manje ljudi danas ima, zaključuje Vilson.