Iako bi Galerija "Terzić" nesumnjivo trebalo da predstavlja jedan od simbola grada na Vrbasu, mnogi Banjalučani su zaboravili, a većina njih vjerovatno uopšte i ne zna da se u njihovom gradu nalazi najpoznatija umjetnička zbirka na tlu bivše Jugoslavije.
Jedini trenutni trag da se u Banjaluci krije vrijedna zbirka umjetničkih predmeta, koje su godinama sakupljali Draginja i Vojo Terzić, jeste natpis na zgradi koja se nalazi u Ulici Milana Tepića, u centru grada, gdje je galerijski prostor i smješten, a koji je već devet godina "zapečaćen".
Ipak, zbirka djela, među kojima se ističu platna Save Šumanovića, Petra Dobrovića, Milana Konjovića, Mersada Berbera, Jovana Bijelića i drugih mogla bi nakon gotovo decenije skrivene od očiju javnost, uskoro ponovo ugledati svjetlost dana.
Plan sanacije i restauracije
Ljiljana Labović-Marinković, direktorica Muzeja savremene umjetnosti (MSU) RS, podsjetila je da je Galerija "Terzić" bila otvorena za javnost sve do smrti Draginje Terzić 2003, te da Muzej, koji čuva djela poklonjena gradu, želi da ova zbirka iznova dobije svoj trajni izložbeni prostor i mogućnost da bude viđena. Dodala je da je njihov tim načinio plan sanacije i restauracije zbirke i galerijskog prostora.
"Mi smo na prijedlog naše kustosice Sarite Vujković osmislili da se u zgradi gdje se nalazi stara galerija i spolja naprave stepenice. Tako bi se u galeriju ulazilo nezavisno od ulaza u zgradu, gdje se nalazi još nekoliko stanova. Takođe, s obzirom na to da uz zgradu postoji haustor, a iza njega slijepa ulica, u tom prostoru bismo mogli imati jedno malo art dvorište, gdje bi se organizovali ljetni koncerti", objasnila je ona.
Prema njenim riječima, početkom naredne sedmice će u MSU RS biti održana javna prezentacija tog projekta.
"Na prezentaciji će biti prikazano u kakvom je Galerija 'Terzić' trenutnom stanju te kakva bi ona trebalo da bude. Upriličićemo i jednu javnu raspravu, gdje ćemo, osim predstavnika grada i nosilaca projekta, pozvati studente arhitekture i dizajna. Takođe, i svi građani koji žele moći će da prisustvuju prezentaciji i daju prijedloge", navodi Labović-Marinkovićeva.
Maja Regotić, pijanista, koja radi na Akademiji umjetnosti u Banjaluci, a više od 20 godina živi u zgradi u kojoj je galerijski prostor, ističe da bi joj bilo veoma drago da on dobije izgled kakav zaslužuje.
"Bilo bi lijepo da se vrata galerije ponovo otključaju i da je posjećuje što više ljudi. Drago bi mi bilo da se nešto napokon počne dešavati u tom umjetničkom svijetu", poručuje Regotićeva.
Planirana sredstva u budžetu
Iz Administrativne službe grada Banjaluka navode da je grad po okončanju ostavinske rasprave nakon smrti Draginje Terzić, 11. marta 2008, preuzeo 232 umjetnička predmeta koji su po Ugovoru o doživotnom izdržavanju postali nesporno vlasništvo grada Banjaluka i ista povjerio na čuvanje Muzeju savremene umjetnosti RS. Naime, okončanjem ostavinske rasprave, trećina od oko 800 djela, po pomenutom ugovoru pripala je Banjaluci u trajno vlasništvo, a zbirka je, do sanacije objekta galerije, predata MSU RS na čuvanje.
Ljiljana Radovanović, načelnica Odjeljenja za društvene djelatnosti, kazala je da je nakon toga grad preuzeo određene aktivnosti da se dva stana, od kojih je jedan bio u funkciji galerije, a drugi kao stambeni prostor porodice Terzić, objedine u jedinstveni galerijski prostor. Istakla je da je u tom cilju grad održao niz sastanaka sa zajednicom etažnih vlasnika iz zgrade u Ulici Milana Tepića radi preuzimanja dijela zajedničkih prostorija koje bi služile kao zaseban ulaz u galeriju.
"U skladu s tim, 2010. godine ostvareni su urbanističko-tehnički uslovi za promjenu namjene stana i dijela zajedničkih prostorija i pripajanje galeriji 'Terzić', koje je izradio "Ars studio" iz Banjaluke, te pribavljen projekat rekonstrukcije i prenamjene prostora galerije, koji je izradio Arhitektonsko-građevinski biro "ADG-2000" iz Banjaluke. Izradu oba ova planska dokumenta finansirao je grad Banjaluka", naglasila je Radovanovićeva.
Dodaje da su istovremeno u budžetu za 2011. bila planirana sredstva za otkup zajedničkih prostorija u visini od 40.000 KM, ali da do kupoprodaje nije došlo zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa u vezi sa jednim od dva predmetna stana.
"U cilju rješavanja ovog problema pokrenut je sudski spor po čijem će okončanju grad nastaviti započete aktivnosti u smislu obezbjeđenja sredstava potrebnih za otkup prostora i izvođenje radova prema pribavljenom projektu", kaže Radovanovićeva.
Svjedočanstvo i uspomena
"Ako su pjesnici čuđenje u svijetu, šta su pak sakupljači i stvaratelji zbirki umjetnina? Oni su onda biserari, tragači za kamenićima od kojih se stvara mozaik ljepote...", zabilježio je o Terzićima 1988. u Zagrebu Ivan Lacković.
Godinu dana kasnije, Živko Radišić, tadašnji gradonačelnik Banjaluke, otvorio je prvu izložbu iz zbirke Terzića, a danas kaže da je upravo putem tog bračnog para upoznao mnoge poznate umjetnike.
"Imao sam sreću da u to vrijeme, kao gradonačelnik Banjaluke, putem Terzića sklopim prijateljstva sa mnogim veličinama iz svijeta kulture i umjetnosti, ne samo sa ovih prostora nego i mnogo šire. Zvuči prosto nevjerovatno, ali zamislimo u svojim glavama jednu običnu domaćicu i vozača, koji su svu svoju ljubav pretočili i prenijeli putem likovne umjetnosti u izuzetno bogata poznanstva sa kreatorima, misaonim ljudima, vizionarima", kaže Radišić.
Dodaje da ne zna da li su Terzići više voljeli umjetnost ili Banjaluku.
"Terzići su svoju imovinu, svoju zbirku, svoje ljubimce, zavještali Banjaluci, a za uzvrat u tim skromnim vremenima dobili su krov nad glavom i u njemu prostor za zbirku. Mnogi od nas u srcu nose vjeru i želju da se ta zbirka sačuva i jednog dana otvori galerija za javnost, kao svjedočanstvo i uspomena na ove istinske zaljubljenike u umjetnost", ističe Radišić.
Legenda ili potencijal
Svjestan vrijednosti formirane zbirke, bračni par Terzić 1977. godine sa gradom Banjaluka potpisuje ugovor o doživotnom izdržavanju, koji je podrazumijevao da poslije smrti Banjaluci ostane trećina zbirke i galerijski prostor na trajno korištenje i javno izlaganje.
Stručnom ekspertizom zbirke, koju je radila mr Milica Kotur, restaurator konzervator, konstatovano je da su djela zatečena u različitom stepenu očuvanosti, zbog čega je neophodno preduzeti mjere kojima bi se sačuvala od daljeg propadanja i kojima bi slikama bio vraćen prvobitni izgled i sjaj te bi samim tim bio produžen njihov vijek. Upravo kako bi se skinula prašina sa tog porodičnog blaga, ali i pokrenulo pitanje trajnog izložbenog prostora, gdje bi se smjestila umjetnička djela iz zbirke, u MSU RS otvorena je izložba "Što se dogodilo sa Zbirkom Draginje i Voje Terzić?", koju Banjalučani narednih mjesec dana imaju priliku pogledati.
"Hoće li Zbirka Draginje i Voje Terzića postati stara zaboravljena legenda ili će Banjaluka iskoristiti potencijal ove vrijedne umjetničke kolekcije i nefunkcionalni oronuli prostor u kome je bila smještena pretvoriti u novu multimedijalnu galeriju, na nama je da damo odgovor", poručuje Vujkovićeva, muzejska savjetnica i kustosica izložbe.
Domaćica i vozač u svijetu umjetnina
Prošlo je više od šest decenija otkako su Draginja i Vojo Terzić, dvoje skromnih i požrtvovanih radnika, svoju ljubav prema umjetnosti i pasioniranu strast prema prikupljanju umjetnina pretočili u vrijednu zbirku jugoslovenskog slikarstva. Njihovi poznanici kažu da su bili vrlo skromni ljudi. Vojo je bio profesionalni vozač, a Draginja domaćica. Sticajem okolnosti, u Dubrovniku su upoznali Kostu Strajnića, istoričara umjetnosti i velikog kolekcionara. To poznanstvo bilo je presudno da počnu sakupljati djela jugoslovenskih slikara. Vremenom su kod Terzića dolazila najeminentnija imena jugoslovenske likovne umjetnosti, koja su im nerijetko poklanjala svoja vrijedna djela.
