Ljubav prema slikarstvu je sigurno oduvijek bila tu, samo negdje duboko zatrpana u podsvijesti umjetnika, rekao je mladi sarajevski slikar Rikardo Druškić, čija djela su stekla pažnju svjetske javnosti. Ovaj mladi umjetnik je dosad izlagao svoje radove od Njujorka do Tokija, a za sebe kaže da nema uzor u slikarstvu i da nikad ne briše liniju koju je nacrtao.
Domaća publika ga poznaje i kao izvrsnog muralistu, a on u intervjuu za "Nezavisne" otkriva detalje izložbe koja je trenutno postavljena u njemačkoj prijestonici Berlinu.
NN: Vaši radovi su predstavljeni globalnoj publici u svim važnijim centrima, a primijetili smo da najavljujete i izložbu u Berlinu. Možete li nam reći nešto više o predstojećoj izložbi u Berlinu?
DRUŠKIĆ: Posjetioci imaju priliku od juče da u "Mainouvre Gallery" pogledaju moje radove. U maju ove godine otišao sam u taj grad i zaljubio sam se bukvalno prve noći. Tada se i stvorila ideja da tu izlažem svoj rad. Osjetio sam da smo energetski povezani i da bi to bio pravi potez za mene. Stupio sam u kontakt sa nekoliko galerija, ljudi iz "Mainouvre gallery" su bili najzadovoljniji od svih mojim radom i logičan slijed je bio taj da organizujemo izložbu. Izlažem svoju novu seriju radova, nastalih ovog ljeta, akrila na platnu, ali i moj stariji opus koji ljudi u Berlinu još nisu vidjeli.
NN: Za Vas kažu da ste slikar koji nema uzor u likovnoj umjetnosti. Kako biste opisali svoj stil slikanja i koje su teme koje najčešće prenosite na platno?
DRUŠKIĆ: Nemam uzor, ali imam najdražeg umjetnika i njegovo ime je Hieronimus Boš. Moj stil slikanja je intuitivan i iskren. Nikad nemam plan i nikad ne brišem liniju koju sam nacrtao. Ono što u tom momentu izađe iz mene je ono što je istina.
NN: Da li mislite da likovna umjetnost i kultura u globalu mogu da funkcionišu bez dobrog marketinga?
DRUŠKIĆ: Mislim da kako vrijeme odmiče to će biti sve teže i teže. Umjetnici vrlo često marketing gledaju s neke negativne strane, ali svaki od njih želi prenijeti svoju poruku. Marketing je u službi umjetnika. On je medij prenošenja poruke. Moj cilj je da što više ljudi zna za mene, za moj rad i za moje poruke. Meni marketing pomaže u tome.
NN: Kako biste opisali stanje likovne umjetnosti danas i koliko zapravo prosječan moderni čovjek posvećuje pažnju kulturi?
DRUŠKIĆ: Mislim da se nikad više ljudi nije bavilo umjetnošću. I naravno da u tom kvantitetu postoji i more loših umjetnika, ali u tom kvantitetu ja preko društvenih medija svakodnevno nailazim na jako talentovane umjetnike širom svijeta. Što se tiče drugog dijela pitanja, mislim da to varira od sredine do sredine. Mislim da što je zdravija sredina da ljudi imaju više pažnje za galerije i kulturu. U ovim sredinama kao što je naša svako se o svom jadu brine, a ko će o kulturi razmišljati kad mora dvoje djece prehraniti. Zato meni posebno bude drago kad vidim da takve ljude zanima moj rad i makar da ih na nekom mikronivou čini sretnim. Ja tada znam da sam kao umjetnik uspio u svojoj namjeri.
NN: Da li se na Vašem primjeru pokazalo da umjetnik bez formalnog obrazovanja može da dogura daleko svojim radom i zalaganjem?
DRUŠKIĆ: Pa mislim da je to na drugima da sude, ali ja sam prezadovoljan sobom. I nekad kad se odvojim od sebe, što je rijetko, vidim svoj rad i opet mi se dopada. Takođe mislim da se umjetnik rađa, umjetnik se ne postaje.
NN: Koliko je po Vama formalno obrazovanje značajno za umjetnika?
DRUŠKIĆ: Zavisi od ličnosti. Mene formalno obrazovanje kakvo imamo danas potpuno odbija. Ja nisam neko ko voli da se pokorava obavezama koje su nametnute od strane profesora i za mene je to sistem koji ne bi funkcionisao.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.