Akademska slikarka Ružica Panić organizovaće samostalnu izložbu "Na ivici sna" u Banskom dvoru u Banjaluci, koja bi trebalo da bude otvorena večeras u 19 časova.
Panićeva, kojoj će ovo biti četvrta samostalna izložba u karijeri, u razgovoru za "Nezavisne" govorila je o postavci izložbe, novitetima koje će posjetioci moći da vide u odnosu na njen dosadašnji rad i onome što je inspiriše tokom stvaralačkog procesa.
Panićeva je diplomirala na Akademiji umjetnosti u Banjaluci, u klasi profesora Vese Sovilja 2011. godine. Osim samostalnih, izlagala je na više kolektivnih izložbi u Bosni i Hercegovini i inostranstvu, a njene slike se mogu naći u nekoliko galerija u regionu. Akademska slikarka rođena u Ključu ne krije zadovoljstvo što svoje radove izlaže u Banskom dvoru.
"Jako sam sretna i zahvalna na prilici da izlažem u Banskom dvoru, koji je za mene jedna od najistaknutijih institucija kulture u našem gradu. Niko ne može da ostane ravnodušan pred istorijom i tradicijom kojima ovaj prostor odiše", kazala je Panićeva.
NN: Šta posjetioci mogu da očekuju od izložbe, koliko ste radili na slikama koje će biti izložene?
PANIĆ: Izložba nosi 22 slikarska platna na kojima prevladavaju ženski portreti. Pored portreta, koji su osnovni motiv, na slikama će se naći motivi emotivnih procesa i tragova koji oni ostavljaju na svima nama. Sam proces slikanja trajao je godinu dana, dok sazrijevanje same ideje traje od 2019. godine.
NN: Koliko se sve razlikuje i donosi nešto novo u odnosu na Vaše dosadašnje radove?
PANIĆ: U odnosu na prethodne slike novitet se ogleda u sasvim novom pristupu slikanju slika na platnu. Tehnički pristup je sasvim drugačiji od svega što sam do sada predstavila javnosti. Vodila sam se željom da slikama na platnu dam jedan sasvim novi prostor u kojem će se dodatno istaknuti emocije sadržane u njima.
NN: Zašto često slikate portrete žena? Šta za Vas predstavlja žena, postoji li jača veza od one majke i djeteta te koja je tajna uzvišenosti majke?
PANIĆ: Slikam portrete žena jer mi one najviše pomažu u prenošenju emocija i poruka na platno. Sve što želim predstaviti je ženskog roda. Sasvim mi je prirodno da emocije, prirodu i tradiciju prikažem kroz lik žene. Publici je lakše da osjeti poruku koju nosi slika na kojoj je predstavljen lik sa kojim mogu da se poistovjete. U svom slikarstvu majku predstavljam kao našu planetu Zemlju, za mene je ona majka svih nas. Mogu samo da slikam o temama koje sam i sama doživjela. Nadam se da ću jednog dana moći dati više na temu povezanosti majke i djeteta.
NN: Gdje još nalazite inspiraciju za rad?
PANIĆ: Život i ljudi u mom okruženju su moj najveći izvor inspiracije. Kontakti sa dragim ljudima i teme naših razgovora ostavljaju na mene utisak koji se kasnije pretvara u ideju i inspiraciju za slike. Veliku ulogu u procesu stvaranja igra i vrijeme koje provedem sama sa sobom u prirodi ili uz rijeku. Da bih sagledala cjelokupnu ideju koja mi se nudi kroz razna dešavanja u životu potrebno mi je da napravim distancu, nakon koje zagarantovano stižu slike.
NN: Šta za Vas predstavlja slikarstvo?
PANIĆ: Slikarstvo je za mene način, sredstvo ispoljavanja mojih emocija. Slike mi pomažu da ispričam svoju priču jer s riječima nisam baš spretna. Slikarstvo mi pruža priliku da pokažem svoje emocije i ujedno upoznam sebe. Vremenom na starim slikama primijetim emocije kojih nisam bila svjesna u trenutku njihovog nastajanja.
NN: Kakvo je Vaše mišljenje o kulturno-umjetničkoj sceni Republike Srpske i Bosne i Hercegovine?
PANIĆ: Kulturno-umjetnička scena je proporcionalna trudu i radu umjetnika i institucija kulture. Umjetnička scena, bilo gdje u svijetu, u konstantnom je razvoju pa tako i kod nas. Ono što je bitno jeste da postoji i sve dok je tako možemo biti zadovoljni. Umjetnost zahtijeva konstantan trud i rad da bi se razvijala.
NN: Gdje vidite sebe i svoje stvaralaštvo u budućnosti, u kom pravcu želite da se Vaša karijera razvija?
PANIĆ: Slikarstvo je moj život i budućnost. Kao i do sada razvijaće se u pravcu u kojem se i ja sama budem razvijala, a ko zna gdje nas život nosi. Voljela bih da jednog dana dobijem priliku da svoje znanje i iskustvo prenesem drugim slikarima u prostoru gdje će biti slobodni da iskažu svoj pravi autentični slikarski rukopis.
Želju za slikanjem osjetila u vrtiću
NN: Otkad postoji želja da se bavite slikarstvom? Kada ste shvatili da ste talentovani?
PANIĆ: Želju da se bavim slikarstvom osjetila sam već u vrtiću. Sjećam se da sam jednog dana primijetila da su izloženi naši dječji radovi. Napustila sam igru i pošla da pronađem svoj rad. Kada sam ga pronašla krenula sam da ga poredim s radovima druge djece koji su bili izloženi. Zvuči smiješno, ali tada sam rekla sebi da sam slikar, iako tada nisam znala šta je to.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
