Umjetnost je moj smisao života. Od malih nogu sam istraživao na koji način mogu da predstavim ono što vidim. Tako sam uplovio u ovaj poziv koji je prepun izazova i otvorenih mogućnosti za one koji su sposobni da iznjedre svoju emociju kroz bilo koji medij u umjetnosti, naveo je Branimir Maksimović, mladi akademski slikar.
Iza njega je nekoliko samostalnih, ali i kolektivnih izložbi, a ovih dana njegovi radovi koje postavlja na društvene mreže pravi su lijek za dušu onima koji nisu u mogućnosti da posjećuju galerije i muzeje.
Osim slikarstvom, veoma uspješno se bavi i fotografijom i grafičkim dizajnom, a kako priznaje u intervjuu za "Nezavisne", veoma uspješno spaja ove grane. Za svoj trud, rad i doprinos u umjetnosti mnogo puta je bio nagrađen i pohvaljen kako od strane eminentnih udruženja i ustanova tako i samih profesora Akademija umjetnosti, kod nas i šire.
NN: U vrijeme kada se život više nego ikada preselio na društvene mreže, umjetnost je postala jedna od rijetkih svijetlih strana svakodnevice. Vaši radovi na društvenim mrežama zasigurno nekom uljepšaju dan, a da li je i Vama lično umjetnost u ovim danima bijeg od realnosti sa kojom smo suočeni?
MAKSIMOVIĆ: Umjetnost je moja profesija i moj način života. Ne bih to nazvao "bijeg od realnosti" pošto kroz svoje umjetničko izražavanje želim da prikažem realnost i ono što je aktuelno u današnjem društvu. Moj dan počinje rano ujutro i završava jako kasno u noć pošto sam zaokupljen svojim idejama, planovima i realizacijom istih. Tako da bih mogao slobodno reći da sam dobro organizovan i posvećen onome što me ispunjava, a to je umjetnost.
NN: Posljednjih dana, ukoliko sam dobro upratila, inspiracija su Vam djeca. Zašto baš taj motiv?
MAKSIMOVIĆ: Tema mojih slika je melanholija. Moj master rad kao i tekst o mojim slikama nosi naziv "Melanholična stanja portreta u uljanom slikarstvu". Djeca su čest motiv na mojim slikama, a ono što se da primijetiti na društvenim mrežama jeste samo niz radova koje su popraćene istom temom. Naravo, nekada svjesno želim da se udaljim od svog uobičajenog potpisa koji nosim, a to je portret, kako bih ispitivao sebe i publiku i na taj način pomjerao granice svog umjetničkog rada.
NN: U umjetničkom svijetu ste poznati po portretima, ali i autoportretima. Šta se krije iza Vaših autoportreta, samoljublje ili ipak samo način umjetničkog izražavanja?
MAKSIMOVIĆ: Kao što sam već u prethodnom odgovoru objasnio, portret/autoportret je moj potpis. Sebe stavljam u isti položaj kao i svaku drugu osobu. Melanholija je jedna od emocija u koju čovjek veoma lako može da se dovede i iz koje jako teško izlazi. Tragajući za odgovorima koji su me interesovali u pogledu melanholije u društvu počeo sam da ispitujem i sebe. Zalazio sam u najdublju intimu. Tragao za sjećanjima i strahom koji čovjeka prožimaju i tako dolazio do portreta koje predstavljam.
NN: Pored slikarstva aktivno se bavite i fotografijom, ali i grafičkim dizajnom. Koliko su ove grane srodne i koja od njih Vam pruža mogućnost da na najbolji način izrazite ono što Vi kao umjetnik jeste?
MAKSIMOVIĆ: Za mene je umjetnost sposobnost, tj. način izražavanja, pa s tim u vezi mislim da su sve te grane povezane u jednu cjelinu. Mnogo volim da istražujem pa sam još kao student pokazao interesovanje za fotografiju i grafički dizajn. Fotografija mi daje tu slobodu da bilježim svaki momenat, svaki detalj, svako lice, sve ono što mene kao umjetnika inspiriše i da na osnovu toga ja pokušam da prenesem taj sekund stvarnosti kroz moj lični pečat. Grafički dizajn je sa druge strane oblast koja zahtijeva preciznost i brzinu, što je još jedan dio moga bića i zato sam ga zavolio.
NN: Da li ste zadovoljni znanjem koje ste stekli na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjaluci, ali i mogućnostima da se poslije završetka iste zaposlite ili ste kao većina mladih bili suočeni sa problemom pronalaska posla?
MAKSIMOVIĆ: Akademija umjetnosti je specifičan fakultet. Predavači koji tamo rade usmjeravaju studenta da on sam pronalazi svoj put, svoj stil, svoj rukopis kojim će jednoga dana, ako bude dovoljno radio, postati prepoznatljiv. Tako da smatram da je za znanje koje stiče student odgovoran on sam. Ja sam jako zadovoljan onim što sam postigao svojim studiranjem s obzirom na to da sam iz godine u gudinu dobijao nagrade ili pohvale za svoj rad. Bio sam student koji je završio i osnovne i master studije u roku sa veoma visokom ocjenom. Naravno da sam na početku bio suočen sa problemom pronalaženja posla i strahom "da li ću naći ono što želim", ali sam uvijek pronalazio poslove koji su bili srodni mojoj profesiji.
NN: Šta biste kao mlad čovjek i umjetnik savjetovali ljudima, kako da prebrode dane u izolaciji?
MAKSIMOVIĆ: Smatram da je veoma važno da poštujemo savjete koje svakodnevno slušamo od stručnjaka iz tih oblasti. Ja bih mogao samo predložiti da se svako posveti sebi, onome što ga ispunjava.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
