Sama je sebi model za foto-manipulacije koje su privukle pažnju u regionu i svijetu, jedan njen "ukradeni rad" pobijedio je na takmičenju u Sjedinjenim Američkim Državama.
Po struci je grafički dizajner, bavi se i dizajnom korica za knjige, filmskih postera i muzičkih albuma. U razgovoru za "Nezavisne" banjalučka umjetnica Tea Jagodić sa beogradskom adresom govorila je o temama iz kojih crpi inspiraciju za svoje radove, koliko su društvene mreže olakšale posao ljudima koji se bave ovim vidom umjetnosti i svojim planovima za budućnost.
Foto-manipulacija je tehnika promjene fotografije, dodavanjem ili uklanjanjem objekata, ljudi ili stvari u pozadini ili prvom planu.
NN: Kako ste počeli da se bavite foto-manipulacijama, na koji način ih radite, koliko Vam treba vremena za jedan rad?
JAGODIĆ: Foto-manipulacija za mene predstavlja borbu u svakom smislu od samoga početka. Blesav momenat je bio kada sam otkrila da iz nekog razloga imam instaliran Photoshop na svojoj Pentium četvorci. Imala sam oko 16 godina kada sam "zakačila" jači virus i bila zarobljena u svojoj sobi danima. Vrijeme nisam koristila kako bih savladala propuštene lekcije u školi. Surfujući netom naišla sam na neke foto-manipulacije koje su me provocirale svojom estetikom. Poželjela sam da pokušam realizovati neke svoje ideje. Obratila sam se najboljem prijatelju 21. vijeka - YouTube platformi tražeći način da ih realizujem. Sat za satom, dan za danom. Nakon svih ovih godina i dalje imam utisak da sam ostala nedorečena. Voljela bih da tako ostane i da me to motiviše da radim još i još. Borim se da predstavim sve životne teme kroz nadrealni stil. Tačno vrijeme provedeno za kompjuterom se ne može odrediti, jer to, naravno, zavisi od teme do teme. Ako uzmemo u obzir da je taj dio poprilično egzekutivan i zna da traje i po sedam-osam sati, možemo zaključiti da je dio sa smišljanjem i razmišljanjem trajao možda i danima. Vjerujem da je tako i sa ostalim kreativcima.
NN: Radite različite teme, odakle crpite inspiraciju, koliko je teško biti svestran?
JAGODIĆ: Kao što sam napomenula, teme su raznolike, realne, nerijetko i brutalno realne. Stil u kome "plivam" je nadrealizam, koji izuzetno potpomaže obradi jedne teme. Najviše inspiracije dolazi od mene lično, iz toga kako ja gledam na dešavanja prema meni. Smatram da nismo ono što nam se desi nego kako mi reagujemo na to. Takođe, jako često teme dolaze od pomnog posmatranja okoline. Šta ljudi pričaju, kako se ponašaju, od gradskog prevoza pa do ulica. Inspiracija stvarno može biti svuda. Stil je podložan sarkazmu, ironiji, metafori ili hiperboli, tako da koristeći sve te stilske figure, nadam se, ne ostavljam nikoga ravnodušnim.
NN: Sami ste sebi model. Zašto?
JAGODIĆ: Iz više razloga. Možda najbitniji je taj da teme koje obrađujem sam ili doživjela lično ili prema pojedinim osjećam ogromnu empatiju. Tako da nema drugog rješenja nego uraditi sve to na sebi i svima dati svojevrstan primjer da ako ne osjetiš na svojoj koži, ne možeš spoznati tuđu patnju, strah ili frustraciju. Uvijek treba krenuti od sebe, jer ako promijeniš sebe, promijenićeš svijet. Nije samo fraza. Treba pokušati i uvjeriti se u istinitost te tvrdnje.
NN: Na društvenoj mreži Instagram prati Vas više od 12.000 ljudi. Koliko su društvene mreže olakšale dostupnost tržištu ljudima koji se bave ovom vrstom umjetnosti?
JAGODIĆ: Mreže su olakšale posao i vidljivost kreativaca više nego ikada, ali svi se zbog pretrpanosti moramo boriti za pažnju na svoj način. Taj broj uvijek treba uzimati sa rezervom jer postoje različiti motivi zbog kojeg me ljudi prate. Nekada je to samo divljenje, nekada zaista utičem na buduće stvaraoce i, naravno, velika većina je tu da bi me zapravo angažovala za neku saradnju. Bilo da su u pitanju filmski posteri, korice knjiga, muzičkih albuma. Takođe je prisutna i preporuka od "usta do usta" za koju tvrdim da je najbolji marketing i danas u digitalnom dobu. Nekada je tu takođe i kompetitorski razlog, a ja bih željela da je toga više jer nam svima nedostaje zdrave konkurencije da radimo još bolje i više i da se bodrimo međusobno, iako sada ovo već zvuči kao previše dobro da bi bilo istinito. Za početak bih voljela da ljudi nauče šta zapravo znači biti zdrava konkurencija i kako da svog kućnog ljubimca zvani ego drže pod kontrolom, jer su kreativci najveći ego manijaci. To će rijetko ko reći naglas. Iz Banjaluke sam se nedavno odselila, tako da i dalje smatram da je taj motiv tamo među kolegama jedan od najtoksičnijih i dalje. Voljela bih da se to promijeni radi generacija koje ostaju. Ružan je i bespomoćan osjećaj kada te ne vole jer se trudiš i radiš više od ostalih i kad ti zbog toga podmeću nogu oni za koje nikada ne biste rekli da bi to uradili. Zato tu nekada treba da nastupi jaka pokretačka emocija koja se zove inat i radnja koja je na Balkanu nepoznata - "Gledam samo svoja posla".
NN: Vaša fotografija kopirana sa Instagrama je osvojila prvo mjesto na američkom takmičenju WPPI u Las Vegasu. Kakav je bio epilog svega, koliko je teško zaštititi svoje djelo danas?
JAGODIĆ: To je, nažalost, nepoznata tema i dalje jer slabo šta može da se uradi u većini slučajeva za koje znam, pogotovo iz BiH. Onda svi mi brzo dignemo ruke i nastavimo sa svojim životima. U mom slučaju takođe sudski nije moglo ništa da se uradi jer druga strana nije ostvarila veliku novčanu dobit i tu sve pada u vodu. Da ne spominjem kada bi i došlo do naplate tužbe iz inostranstva, tu tek dolazi do niza komplikacija. Ja sam samo kontaktirala WPPI organizaciju, autorka plagijata je odmah diskvalifikovana, vratila je trofej i to je to. Meni je bitno da sam ispitala i uradila sve što sam mogla u tom momentu sa advokatima od Srbije do Amerike i nastavila mirno dalje. Da mi ne bi bilo poslije žao što nisam preduzela ništa. Kada pomislim na ta dešavanja, u meni se uvijek javi neka borba, dualizam. Sa jedne strane izuzetno mi je drago poslije svega jer mi je to dalo nevjerovatan vjetar u leđa. Znajući da sam na pravom putu, da su moji radovi vidljivi svuda. Lijepo je vidjeti da ste uprkos svemu i dalje original. Sa druge strane, sredina u kojoj mi živimo je takva da ćemo uvijek biti na drugom mjestu u poređenju sa jednim Las Vegasom. Opet sam zadovoljna znajući da niko ne može da mi oduzme ono što mi pripada.
NN: Na kojim projektima trenutno radite i kakvi su Vam planovi za budućnost?
JAGODIĆ: Trenutno radim na svom sajtu i Print Shopu jer, na moje iznenađenje, ove neobične radove ljudi stvarno žele na svojim zidovima kao podsjetnik na neke njima bitne događaje u životu. Da mogu da se kloniram, to bi odavno bilo gotovo. Neplanirana selidba za Beograd prije osam mjeseci je dosta toga stavila na pauzu i okrenula mi svijet naglavačke. Drugi, ali najbitniji dio planova je da nastavljam da radim što više i kvalitetnije mogu i da se čuvam kreativnih blokada jer je to najveći strah svakog kreativca.
NN: Kada možemo da očekujemo Vašu izložbu u Banjaluci?
JAGODIĆ: Izložbe će sigurno biti, ali ne znam kada. Želim da iduća izložba bude na visokom nivou i da radovi koje predstavim ne budu viđeni nigdje po mojim profilima, a to je jako veliki zalogaj. Svoju Banjaluku naravno neću zaobići, tamo nisam izlagala predugo, a takođe će sigurno biti i u Beogradu, jer želim da se predstavim i ovoj publici kojoj sam nepoznata.
Ne prihvata duple standarde
NN: Nedavno ste u jednom postu na društvenim mrežama govorili o nezdravom feminizmu. Koliko je priča o ravnopravnosti polova otišla u suprotnom smjeru, da li su pojedini predstavnici ovog pokreta počeli da liče na ljude protiv kojih su se borili?
JAGODIĆ: Neke će ovo možda sada da naljuti jer ova tema uvijek pokrene neku lavinu, ali nažalost tako je. Sve što nam je dato mi uspijemo da okrenemo kako ne treba, zloupotrijebimo i koristimo kako se nama prohtije. U svom radu sam pričala konkretno o odobravanju seksualizacije na degutantnom nivou od strane "feministkinja" i toga zašto u ekstremnim slučajevima počinjem da shvatam zašto nas muškarci gledaju kao komad mesa. Još češći nezdravi feminizam kojem me društvo vrbuje je pod parolom "sve žene su savršene, svi muškarci su loši". U feminizmu se valjda radi o ravnopravnosti polova, ovdje više vidim frustraciju i karikiranje. Feminizam nam je potreban jer i dalje vlada ukorijenjeni patrijarhat. Ne želimo da budemo mišićno jednake sa muškarcima, ali želimo jednake plate, šanse za nagrade i visoke pozicije, da nam ne daju otkaze samo jer biološki možemo postati majke. Moramo imati priliku da pokažemo da smo u biznisu i te kako sposobne. Kao žena bez feminizma ne bih mogla da budem slobodna i samostalna, ali licemjerje i duple standarde nikada neću prihvatiti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
