BANJALUKA - Izložba "Kultura na frontu: Kultura Republike Srpske u periodu od 1992. do 1995. godine", autorki Milijane Bojić i Suzane Pešević Stojanović, od četvrtka dostupna je svim posjetiocima Narodne i univerzitetske biblioteke Republike Srpske (NUB RS).
Kako su konstatovale autorke, vrijeme posljednjeg rata, rata koji je obilježio kraj dvadesetog vijeka (1992-1995), bilo je i vrijeme stvaranja Republike Srpske, što je bio i povod da prirede ovu izložbu.
"Izložba pokazuje da, 'nema rata koji može zaustaviti ispoljavanje ljudske duhovnosti, iskonski ljudski smisao da stvara, da pronalazi nove sadržaje i oblike, da traga za smislom vječne ljepote i ljudske uspravljenosti' ('Srpska vojska', 15. jul 1993. godine). Izložba predstavlja pregled kulturnih aktivnosti srpskog naroda u najtežim vremena i u ratom okupiranim mjestima", zapisale su u zajedničkom tekstu autorke izložbe, štampanom u katalogu iste.
Narod u Republici Srpskoj, kako se dodaje u pomenutom tekstu, pokazao je da se pitanje suvereniteta i državnosti jedne nacije i njene državne tvorevine nije svodilo samo na problem granica, teritorije, vojske, vlasti, nego da se jedan narod, njegov identitet i državotvornost zapravo pokazuju kroz jezik, tradiciju i kulturu, odnosno kroz sveobuhvatno duhovno stvaralaštvo.
"Cilj izložbe jeste da pokažemo koliko se narod u Republici Srpskoj trudio da, uprkos ratnim dejstvima, ne dozvoli da se kultura ugasi. Koliko je ulagano napora da se održavaju tradicionalne kulturne manifestacije (poput 'Kočićevog zbora', 'Višegradske staze', 'Višnjićevih dana', 'Dučićevih večeri poezije'), kao i da kulturne institucije (biblioteke, muzeji, galerije, domovi kulture, arhivi, kulturno-umjetnička društva) ne prestanu sa radom", navode Milijana Bojić i Suzana Pešić Stojanović.
One kažu da je kultura postojala i opstajala i bez struje, grijanja, plata, tj. bez elementarnih stvari koje su bile potrebne za rad te da su kulturni radnici u tom vremenu ipak prevazišli sve prepreke i stvarali nova djela.
"Kulturu Republike Srpske podržavali su i potpomagali i umjetnici i kulturni radnici iz drugih zemalja. Svi ovi kulturni poslenici današnjim kulturnim radnicima jesu uzor i opomena koliko je kultura važna za jedan narod, njegov identitet i tradiciju", ističu autorke izložbe uz posebnu napomenu da su kao izvor za ovu izložbu i katalog korišteni časopisi (Putevi, Srpska vila, Značenja, Srpska vojska) i dnevna štampa koja je izlazila na teritoriji Republike Srpske (Glas srpski, Novi prelom, Krajiški vojnik, Nova krila, Zapadna Srbija. Oslobođenje, Javnost, Kozarski vjesnik, Posavska zora, Semberske novine, Svitanja, Glas Trebinja).
Autorke izložbe napominju da su vršile selekciju građe.
"Prvi razlog svakako je preobimnost same građe, a drugi je taj što nam je namjera bila da u fokus stavimo pozitivna kulturna dešavanja. To znači i da pojedina polja u kulturi nismo obuhvatile - ratnu fotografiju, ratnu književnost i slično. Iz današnje perspektive 'kao hroničari' kulturnih zbivanja u ratnim godinama (1992-1995) ne samo na području Banjaluke nego i na području većine gradova i opština u Republici Srpskoj možemo posvjedočiti da je kultura zaista opstajala i da je bila kvalitetom u rangu ili čak iznad ranga današnjeg stanja u kulturi", istaknuto je u katalogu izložbe.
AF: "Proročka" misao iz 1992. godine
Autorke izložbe napominju da o stanju u kulturi u ratu najbolje govori "proročka" misao iz "Glasa srpskog" iz 23. decembra 1992. godine, koja kaže: "Bilo kako bilo, godina na izmaku, iako ratna, iako nesrećama bremenita, siromaštvom siromašna, nije pokidala niti kulturnih krugova u Banjaluci. Bez pretenzija da se zbrajanjem kulturnih događaja ovoga rada upuštamo u nedavno otvorenu polemiku je li Banjaluka kulturni centar Republike Srpske ili nije, valja kazati da će budući hroničari ovog, ratom zaošijanog vremena morati sa posebnom pažnjom akcentirati opstojnost svih dodirnih segmenata iracionalnog sa racionalnim segmentima trijumfa kulture i umjetnosti - Jer, ako kvantitativno nismo učinili više, kvalitetom urađenog možemo se doista pohvaliti."