Ukrajinski umjetnik Oleg Šuplak, koji svojim slikama ljudi, objekata i pejzaža daje dvostruko značenje, fascinira svojim radovima.
On je jedan od najpoznatijih svjetskih umjetnika koji u svojim slikama koristi fenomen pareidolija.
Taj fenomen odnosi se na prepoznavanje ljudskih lica u svakodnevnim objektima, kao što su oblaci, zgrade i slike.
Ovaj 44-godišnji Ukrajinac svoju karijeru nije započeo kao slikar, već kao arhitekt.
Nakon diplomiranja na Politehničkom univerzitetu Lavov 1991. godine, nekoliko godina povremeno je radio kao arhitekt, ali je vremenom shvatio da to nije ono što želi da radi u životu već da se želi bavi slikarstvom.
Godine 1997. se vraća u rodno mjesto Berežanji, gdje se zapošljava kao učitelj likovnog vaspitanja.
Tokom naredne četiri godine uporedo je radio kao učitelj i stvarao je sopstvena djela. Kada je 2000. godine postao nastavnik u Dječijoj školi u Berežanji počeo je ozbiljnije stvarati djela koja krase jedinstvene optičke iluzije.
Ukrajinac svoju karijeru nije započeo kao slikar, već kao arhitekt
Jedna od njegovih poznatijih slika je "Naša misao, naša pjesma" na kojoj nije puno radio, ali je zato uspio u nju staviti tri različita značenja. Na prvi pogled u pitanju je prikaz tradicionalnog ukrajinskog pejzaža. Na brdu ispod osušene vrbe sjedi, dok se u pozadini vidi starinsko ukrajinsko selo. Ništa tu ne bi bilo čudno da obrisi crkve ne formiraju lice pjesnika Ivana Franka, dok se u jednom dijelu nalazi i treći motiv, lice poznate ukrajinske spisateljice Lese Ukrainke sa likovima Lukašom i Mavkom, glavne likove iz njene drame "Šumska pjesma".
"Prilikom stvaranja ovakvih djela za mene je važno da postignem maksimalnu jasnoću i logiku oba značenja slike. Na primjer, ne koristim tehniku koju su koristili poznati Đuzepe Arčimboldo i njegovi sljedbenici, kreirajući portrete na kojima su akumulirali čitav niz različitih objekata, plodova voća, hrane iz mora i slično", objašnjava Šuplak.
Slika je jedinstvenija i čistija što je jednostavnija formula iluzije.
"Kao što je slučaj u matematici i hemiji. Za mene je važno da primjenujem sopstvene jedinstvene procedure i tehnike koje niko nije ranije koristio. Ako se u sam sadržaj slike ubaci i određena doza humora onda sam još zadovoljniji svojim kreacijama", kaže Šuplak.
Prvu svoju sliku s dvostrukim značenjem, "Portret Ševčenko", naslikao je 1991. godine. Ona je takođe postala osnova za čitavu seriju sličnih slika.
Ipak, Šuplak objašnjava da se ne izražava često tom slikarskom tehnikom. Njegovi radovi su uglavnom usmjereni u pravcu postmodernističkog slikarstva, dok slike sa optičkim iluzijama više predstavljaju pravac apstraktne i simboličke kompozicije.
U sliku "Naša misao, naša pjesma" uspio staviti tri različita značenja
"Ideje o dvostrukom sadržaju dolaze mi s vremena na vrijeme i same od sebe. Izgleda kao da dolaze izvana ili obratno iz dubina podsvijesti. Jednom kada se jave samo je potrebno da se materijalizuju. Ove stvari ne možete planirati unaprijed i ja to ne pokušavam. Imam konstantnu potrebu da radim kreativno, a kreativnost jednostavno ne možete prognozirati", dodaje ovaj nadareni ukrajinski slikar.
Pored slika sa iluzijama, Šuplak radi i na oslikavanju crkava i restauraciji slika.
Od 1990. godine je bio učesnik nekoliko nacionalnih i međunarodnih izložbi, od kojih je najznačajnija u britanskom gradu Notingemu.
Najznačajnija djela su mu: "Strašni Sud", "Pid Kubok" i "Vseredini Makivki", a zapažen je po djelima "Mjesto 1","Zamak Bereženski", "Spas", "Pejzaž sa ribnjakom" i "Selo".