SREBRENICA - Pedesetogodišnji Srebreničanin Mirko Sekulić po struci je ugostitelj, ali se cijelog života bavi građevinskim poslovima, izradom skulptura, reljefa, fontana i raznih ukrasnih predmeta, te različitim oblicima slikanja.
Od djetinjstva je volio da crta, piše i slika i ta ljubav ga nije nikada napuštala. I dok je nekoliko godina prije rata radio u ugostiteljstvu, slobodno vrijeme provodio je slikajući, obrađujući i izrađujući ukrasne predmete, suvenire i skulpture.
Od završetka rata, zbog nemogućnosti da nađe posao u ugostiteljstvu, opredijelio se za građevinske poslove, pa važi kao izuzetan majstor za molerske radove i uređenje enterijera, ali radi i druge poslove u građevinarstvu.
"Slikanje, izrada nakita, suvenira i skulptura predstavljaju mi relaksaciju od teških građevinskih poslova. Od odbačenih predmeta i materijala koje nađem u prirodi izrađujem suvenire i skulpture, vraćajući ih u 'život' i upotrebu. Pronalazim karakteristične ostatke drveta, panjeve, grane i žile, čistim ih obrađujem i dobijam simbolične figure i neopisivo lijepe oblike. Ne uništavam stabla da bih od njih nešto stvorio", priča ovaj svestrani samouki umjetnik.
On radi i dubureze u drvetu kao i freske sa vjerskim motivima.
Njegov umjetnički dar nije ostao nezapažen. Mnogima je uređivao enterijere, vajao reljefe na zidovima i u objektima, pravio kamine, ukrasne ali funkcionalne fontane u dvorištima s različitim vrstama i bojama kamena ili drugih odbačenih materijala.
Svoje znanje rado prenosi na mlađe, pa je vodio mnoge radionice za slikanja na staklu, platnu, izradi reljefa od kamena, gipsa, gline, kao i izrade unikatnih ukrasnih, ali i upotrebnih predmeta i nakita.
"Radujem se radu sa djecom. Zadovoljan sam njihovim interesovanjem za stvaralaštvom i željom da nešto nauče, a ima ih dosta koji su nakon radionica sami nastavili da slikaju, modeliraju, prave nakit ili se bave nekim drugim kulturnim radom", kaže on.
Ističe da mu je žao što se nije mogao odazvati na poziv da radi na uređenju enterijera u manastiru Hilandar, jer kao samohrani otac nije mogao ostaviti djecu.
Učestvovao je na međunarodnom festivalu umjetnika u Den Helderu u Holandiji, gdje je jedini predstavljao BiH. Među brojnim afirmisanim umjetnicima iz mnogo zemalja uspješno se predstavio kompozicijom fotografije kombinovane sa odbačenim drvetom i kamenom, koju je poklonio gradu domaćinu, a onda je dobio poziv da priredi samostalnu izložbu u holandskom gradu Utrehtu.
Nedavno je u Zavičajnom muzeju u Srebrenici priredio izložbu sa nekoliko djevojaka koje je obučio da izrađuju unikatni nakit. To je imalo odjeka pa su pozvani da prirede slične izložbe, dopunjene Mirkovim skulpturama i suvenirima u Bajinoj Bašti i u Skelanima.
Sekulić kaže da dio novca koji zaradi obavljajući građevinske poslove ulaže u nabavku materijala da bi se mogao baviti kreativnim hobijem, koji ga odmara od teškog posla s betonom, malterom i fasadnim bojama.
"Radim samostalno, bez bilo čije pomoći i donacija. Uživam u reparaciji i vraćanju života odbačenim stvarima, izrađujući od njih šarolike, neobične i unikatne suvenire, nakit, ramove, korpe, lampe, te skulpture i druge ukrasne i upotrebne predmete od drveta, kamena, stakla, trske, keramike, školjki, metala, plastike i drugih materijala", priča ovaj entuzijsata.
Godinama je, kaže, svoje unikatne suvenire poklanjao ljubiteljima umjetnosti koji su posjećivali Srebrenicu.
Nedavno je registrovao Umjetničko-zanatsku radnju "Centar" i otvorio izložbeno-prodajni prostor u Srebrenici koji izgleda kao mini galerija unikatnih umjetnina.
On ističe da mu je cilj da u ovaj prodajni prostor uvrsti predmete iz kućne radinosti, posebno ženske ručne radove što treba da obogati turističku ponudu ovog, nekada turističkog mjesta i afirmiše stvaralaštvo i kulturnu kreativnost u ovoj sredini.
Sekulić je samohrani otac. Supruga Gordana ubijena je 16. januara 1993. godine prilikom upada muslimanskih snaga u Skelane. Pogođena je na mostu između Skelana i Bajine Bašte kad je pokušala da bjekstvom u Srbiju spasi dvojicu sinova. Sinovi su preživjeli i žive sa ocem Mirkom.