Maja Dodig je akademska slikarka i magistar likovnih umjetnosti iz oblasti slikarstva sa zaposlenjem na Arhitektonsko-građevinsko-geodetskom fakultetu u Banjaluci, koja trenutno radi na zanimljivoj postavci u Kamenoj kući na tvrđavi Kastel.
Izložba će za javnost biti otvorena sredinom septembra, a riječ je o presjeku savremene banjalučke likovne scene gdje će, po riječima Dodigove, publika biti u prilici da vidi djela oko 40 autora koji su u posljednjih pet godina stvarali u gradu na Vrbasu. To su, prije svega, radovi profesora Ljube Gajića, Mihaila Rakite, Vese Sovilja, Zorana Banovića, Biljane Gavranović i ostalih koji su obilježili rad Akademije umjetnosti u Banjaluci. Na koji način su to uradili biće najinteresantnije vidjeti nakon što na istom mjestu budu izloženi radovi njihovih svršenih i nesvršenih studenata među kojima je i sama Maja Dodig. Ova umjetnica koja je do sada izlagala na nekoliko samostalnih i kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu povodom svoje najnovije postavke, o samoj izložbi, o spoju politike s umjetnošću i ostalim temama pričala je za "Nezavisne".
NN: Šta, po Vama, predstavlja izložba koju trenutno priređujete?
Dodig: Izložba predstavlja heterogeni prostor ogledavanja likovnih stvaralaca, kao i različitosti njihovog oblikovanja. Ona je mjesto suočavanja, samopotvrđivanja i promišljanja, koje podstiče stvaralački čin. Svako djelo živi samo za sebe u kreaciji autora noseći poruku vrijednosti ličnih svjetova, pozivajući na istraživanje, posmatranje i analiziranje. Riječ je o podsticajnoj izložbi, gdje otvaramo bez predrasuda potrebu za stvaranjem i predstavljanjem vlastitosti. Biće predstavljena djela naših istaknutih stvaralaca, profesora Akademije umjetnosti i mlađih kolega koji su "proizvod" umjetničke obrazovne institucije.
NN: Kako biste u najkraćim crtama opisali ono što je stvarano u Banjaluci u posljednjih pet godina?
Dodig: Odsustvo institucionalne podrške nije umanjilo likovnu produkciju, ali upravo nepostojanje podrške dovodi do toga da se ova vrsta umjetnosti ne shvata ozbiljnim i ravnopravnim segmentom društva.
NN: Da li ćete izložiti sopstvena djela i koje su Vaše trenutne umjetničke preokupacije?
Dodig: Da, djela iz novog opusa u kojem i dalje istražujem izražajne mogućnosti figurativnog slikarstva.
NN: Otvaranjem Kamene kuće, Galerije plus, galerije "Prostor" koja se nalazi u stanu, pored svih postojećih izlagačkih mjesta u Banjaluci, čini se da umjetnici svih generacija ovdje imaju gdje da izlažu. Ipak, otvaranje galerija nikako ne znači i puni razvoj likovne scene kod nas.
Dodig: Naravno da ne, neophodno je razvijati i prihvatiti ideju da su stvaralaštvo i kultura nezaobilazna snaga za transformaciju društva. Treba konstantno isticati potrebu za njegovanjem stvaralačkog procesa, prepoznavanjem, prihvatanjem i razvijanjem svijesti o značaju stvaralaštva i potrebi institucionalne podrške i ulaganja u produkciju i afirmaciju stvaralaštva. Moramo razvijati kulturni identitet, podsticati kreativnost u svim njenim oblastima i podsticati učešće svih u kulturnom životu. Donatore treba stimulisati kroz specifične vidove oporezivanja, odrediti listu manifestacija od značaja, uspostavljati kulturnu saradnju sa drugim zemljama, nagrađivati i afirmisati uspješne pojedince i ulagati u produkciju.
NN: Koji su uopšte najveći problemi u kulturi kod nas?
Dodig: U poslijeratnom periodu bavili smo se drugim pitanjima, dok je stvaralaštvo ostalo skrajnuto. Odsustvo kulturnog sistema i kulturne politike, odsustvo struke i stručnog mišljenja u institucijama, vrlo mala ulaganja u kulturni sektor, kao i još čitav niz faktora.
NN: Kandidovali ste se za odbornika na lokalnim izborima. Od kada ste u politici, kako gledate da spoj politike i umjetnosti, te da li bi Vaš eventualni ulazak u Skupštinu značio boljitak za kulturu?
Dodig: Gradski odbor SNSD-a Banjaluka, na čelu sa gospodinom Igorom Radojičićem, je prije dvije godine formirao Savjet za kulturu, čiji sam član. Umjetnik 21. vijeka mora od sebe da stvori instituciju, što podrazumijeva određena znanja i vještine, ali i svijest da bez aktivnog participiranja u politici nema mogućnosti da se suočite s izazovima. Smatram da se stvaralaštvom mogu baviti ličnosti nepatvorene osjećajnosti i čistog duha i da samim tim "bježimo" od političkog angažovanja. Međutim, dok stvaraoci ne budu zastupljeni i na političkoj sceni, ne možemo očekivati sistematska rješenja u kulturnom sektoru jer će istim da se bave samoproklamovani stručnjaci. Naravno, moje angažovanje predstavlja glas stuba kulturnog sektora, samog stvaraoca, moje angažovanje je glas za umjetnost, a stvaralaštvo i kulturni sektor su istinske vrijednosti koje obogaćuju naše društvo.