BANJALUKA - Spomo Ubiparipović je mladi umjetnik iz Banjaluke koji crta i tetovira realističnim stilom.
Počeo je sa crtanjem omiljenih crtića, super junaka, a kasnije se razvilo u ozbiljnije radove.
"Već tada su ljudi oko mene primijetili taj neki smisao za crtanje, ali tek kasnije početkom srednje škole sam krenuo da se više posvećujem tome i dublje istražujem tajne i tehnike crtanja", rekao je Ubiparipović.
Smatra da su mu trebale tri-četiri godine vježbe i rada da dostigne to gdje je sada sa crtanjem, mada i dalje radi na tome da bude još realnije.
"I dalje nisam dostigao to što želim. Uglavnom radim realizam, olovkom na papiru, to mi je prva ljubav i ono što me najviše privlačilo, ali radim i druge tehnike tipa akril, akvarel, počele su boje generalno da me zanimaju sve više, jer sam do skoro radio samo crno-bijelo", rekao je Ubiparipović.
Na početku za tetoviranje nije imao hrabrosti
Crtanje i tetoviranje je povezao u srednjoj školi jer je tad imao želju da krene sa tetoviranjem.
"Samim tim što nisam bio zadovoljan svojim crtežima tad, nisam htio da se upuštam još u taj posao. Života od umjetnosti ima s tim da kao i u svemu ima uspona i padova, sam put do toga da imaš materijalnu korist je dug i moraš biti posvećen maksimalno", rekao je Ubiparipović.
Istakao je da ako to volite, sam spoj uživanja u procesu sa i najmanjom materijalnom dobiti je ispunjenje, tako da definitivno ima života i od umjetnosti.
"Sa tetoviranjem sam počeo 2018. godine, što se tiče umjetnosti generalno i crtanja sam samouk, što se tiče tetoviranja nisam, ali u suštini i za jedno i za drugo presudno je konstantan rad i vježba. I u crtanju i tetoviranju u suštini uvijek ima prostora za napredak i nešto novo", kazao je Ubiparipović.
Dodaje da je tetoviranje jako odgovoran posao, samim tim je i teško pohvatati sve, jer postoji dosta stvari koje treba da se nauče prije samog dodira sa mašinicom.
"Higijena je jedna od tih stvari i jako bitna stavka u priči. Postoji proces koji treba da se ispoštuje prije i poslije svake tetovaže, nije kao sa crtanjem, uzmeš olovku i crtaš.
Mišljenja je da su posvećenost i odgovornost ključni faktori kada radite bilo šta.
"Realizam je prilično zahtjevan u tetoviranju, opet u poredjenju sa crtanjem i papirom, koža može da pravi dosta problema i oteža rad i prenošenje slike realno", istakao je Ubiparipović.
Kaže da mu je za ovo što danas radi trebale tri godine rada, s tim da još uči.
"Sam prelaz sa olovke na mašinicu i sa papira na kožu je bio samo stvar navike, sve ostalo je dosta slično što se tiče tog vizuelnog dijela odnosno prenosa slike. Javila mi se želja da krenem i budem samostalan, da radim i napredujem sam, tako sam navikao kroz crtanje i to želim da nastavim i u tetoviranju", rekao je Ubiparipović.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
