Vizuelna umjetnost

Umjetnost kao najdragocjeniji dio ljudskog bića

Umjetnost kao najdragocjeniji dio ljudskog bića
Umjetnost kao najdragocjeniji dio ljudskog bića
Milan Rakulj

BANJALUKA - U svijetu punom konflikta i protesta, u kome je humanizam ozbiljno ugrožen, "Univerzitet katastrofe" želi da kaže da umjetnost predstavlja najdragocjeniji dio ljudskog bića. To je idealno mjesto za refleksiju, individualni izraz, slobodu i fundamentalna pitanja.

Ovako Muzej savremene umjetnosti Republike Srpske (MSU RS), kao organizator, najavljuje projekat "Univerzitet katastrofe" Radenka Milaka, koji je ovaj umjetnik iz Banjaluke realizovao u saradnji sa slovenačkim kolegom Romanom Uranjekom i gostujućim internacionalnim umjetnicima. Naime, Milakov rad predstavljaće Bosnu i Hercegovinu na 57. Venecijanskom bijenalu, a svečano otvaranje Paviljona BiH najavljeno je za petak u 18 časova u venecijanskoj Palati Malipiero.

Kustoski tim, na čelu sa Saritom Vujković, direktoricom MSU RS i komesarom Paviljona BiH, već je boravio u Veneciji, a kako saznajemo, sve je spremno za prezentaciju rada koji će od petka prvi put biti pred očima javnosti.

To će, po ideji umjetnika, biti tek početak razvoja "Univerziteta katastrofe", čiji će se razvojni element širiti i nakon Venecijanskog bijenala.

Ideja Radenka Milaka je da stvori umjetničku koncepciju od različitih vrsta radova - crteža, akvarela, slika, animiranog filma, gdje je svaki medij povezan sa katastrofom i dokumentacijom o istoj.

Internacionalni umjetnici na ovoj izložbi bave se mnogim aspektima katastrofa i želja našeg vremena, uz sučeljavanje, sporenje i bogaćenje teza Radenka Milaka i Romana Uranjeka, čime izložba dobija oblik jedne kompleksne montaže, koja poziva publiku da tačke trenja u radovima poveže novim sponama.

Ljepota neuzvraćene ljubavi u performansu Nilsa Becha s Idom Ekblad izvodi se u kontekstu magije, feminističke intervencije Sidsel Meineche Hansen, kojom se podrivaju moć i želja seksističke matrice kakvu nalazimo u savremenoj digitalnoj pornografiji, a prati ih brutalno blaženstvo instalacije u medijumu tehno muzike Lamina Fofana, koja odražava užase nasilnih migracija.

"Nasuprot tome, imamo zavodljive kontradikcije smrznute instalacije Geraldine Juarez, u kojoj se čuvaju, slojevito prikazuju i stapaju geologije i sjećanja u koordinatnom sistemu želja i katastrofa medijske istorije i klimatskih promjena, i moćnu kamuflažu kao odliku instalacije Huana Pedra Fabre Guemberene na temu povećanog potencijala strategije kamuflaže u svijetu katastrofa", navode iz MSU RS, ističući da ovako definisan koncept odgovara i temi 57. Venecijanskog bijenala, u kome kustoskinja Kristin Masel proklamovanim pokličem "Viva Arte Viva" poziva umjetnike da kroz svoju umjetnost izraze i svoj stav o umjetnosti, postave pitanja i odrede njen budući pravac.

"'Univerzitet katastrofe' predstavlja umjetnost kao omiljeno mjesto za snove i utopije, odnose sa drugim ljudskim bićima, sa prirodom i kosmosom, kao i sa duhovnom dimenzijom, koje treba njegovati van bilo kojih trendova i pojedinačnih interesa", najavljuju iz MSU RS, koji ovogodišnjom organizacijom i produkcijom Paviljona BiH nastoji da pronađe model kontinuiranog učešća svoje zemlje, kako na bijenalu umjetnosti, tako i na bijenalu arhitekture. Ovu inicijativu podržao je Savjet ministara Bosne i Hercegovine i Vlada Republike Srpske, Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine i Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske, uz podršku Federalnog ministarstva kulture i sporta i grada Banjaluka.

Internacionalna karijera Radenka Milaka

Banjalučki umjetnik Radenko Milak (1980) pripada novoj generaciji bh. umjetnika koja je postala zapažena u proteklih desetak godina kako na našem, tako i na međunarodnom prostoru.

Već dugo godina razvija svoju internacionalnu karijeru, dosta toga je uradio na afirmaciji svoje umjetnosti, što mu je i omogućilo da bude predstavnik svoje zemlje na Venecijanskom bijenalu.

Svojim radovima se predstavio na brojnim samostalnim izložbama tokom proteklih godina, među kojima su i one u Parizu, Amsterdamu, Kelnu, Darmštatu, Bogoti, Zagrebu, Ljubljani, Istanbulu i Bukureštu.

Njegovi radovi su sastavni dio javnih kolekcija Hessisches Landesmuseuma u Darmštatu, Jevrejskog muzeja u Frankfurtu, Folkwang muzeja u Esenu, Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske u Banjaluci, kao i grada Liona.

Najčitanije