Milena Pavlović-Barili je pjevala slikom i slikala pjesmom, njen talenat da podari svijetu umjetničku ljepotu prepoznatljiv je i dan-danas na njenim umjetničkim radovima, koji mame posjetioce da na momenat zaborave na stvarnost i urone u boju i stih umjetnice iz Požarevca.
Njene radove u Muzeju savremene umjetnosti RS (MSU RS) u Banjaluci pogledalo je više od 2.500 znatiželjnih i umjetnosti gladnih posjetilaca. Zahvaljujući MSU RS i Banjaluka se upisala u mapu "pohoda" djela koja ostavljaju bez daha i rijetko je koja izložba toliko zanimanja pobudila kod Banjalučana.
Ko zna koliki bi opus iza sebe ova umjetnica ostavila da je prerana smrt nije spriječila u tome. Pamtili su je kao tamnoputu i visoku, dubokog alta, radoznalu i alternativnu, šarmantnu damu lepršavog duha, koja je često imala cigaretu u ruci.
Milena Pavlović-Barili, za razliku od svojih kolega, nije se zadovoljavala školovanjem u Minhenu i vraćanjem kući, njena putovanja su bila njene priče, centri inspiracije i mjesta gdje je utaživala svoju znatiželju.
Roditelji
Putovanja, koja je voljela Milena, su bila spona i između njenih roditelja, Danice Pavlović i Brune Barilija, koji su se upoznali tokom studija muzike na Konzervatorijumu u Minhenu. Majka joj je studirala muziku, klavir i pjevanje, a otac je bio pjesnik, kompozitor, muzički kritičar i putopisac. S majčine strane Milena je bila potomak loze Karađorđevića, a sa očeve porodice Barili iz Parme. Milena Pavlović-Barili rođena je u Požarevcu kao jedino dijete Danice i Brune.
Bez obzira na razvod roditelja 1923. godine, Danica i Bruno su ostali u kontaktu i poštovali jedno drugo do kraja života. Upravo taj spoj dvije kulture u njenoj krvi, u Mileninim radovima se osjećao od prvog po posljednjeg rada.
U monografiji "Žene u srpskom slikarstvu" piše da je Danica Pavlović u djetinjstvu odlučujuće uticala na Milenino vaspitanje, ali da je i kasnije, "kada je otvorena Memorijalna galerija Milena Pavlović-Barili u Požarevcu, doprinijela stvaranju njenog, pomalo bajkolikog lika čuda od djeteta, uspješne slikarke koja je putovala po svijetu, družila se s poznatim ličnostima, srećno se udala za jednog Amerikanca i umrla od posljedica pada s konja".
Periodi
Opusi umjetnika iz doba renesanse, manirizma, magičnog realizma i nadrealizma su bili inspiracija za radove Milene Pavlović-Barili, koja je preuzimala određene motive ili scenografiju i davala svojim radovima poseban pečat.
Može se reći da njena djela uspješno komuniciraju s publikom, jer su uvijek prikazivala propitivanja o životu, melanholiju i ispovijedno-poetske priče pune simbolike, a u njima je evidentno da je često sama sebi bila model. Slikarski simboli su joj između sna i jave, ženski sjetno ljupki likovi, velovi, krilati mladići na štulama, antički, biste, lepeze, ptice, a kasnije u njenom trećem, prelaznom periodu i simboli diskretnijeg nadrealizma. Na svom umjetničkom putu Milena Pavlović-Barili studira slikarstvo u Beogradu (1922-1926) i Minhenu (1926-1928), a uzor joj postaje slikar De Kiriko (po ugledu na njega dijelovi platna ostaju nenaslikani).
U toku svog umjetničkog života promijenila je nekoliko stilova rada, želeći uvijek da prati aktuelne tendencije svog vremena. Pored slikarstva, uspješno se bavila modnom ilustracijom i kostimografijom, pisala je poeziju na italijanskom, španskom i francuskom jeziku. Bila je izuzetno obrazovana, poznavala je muziku, književnost, pozorište, istoriju kulture i teoriju psihoanalize, a mijenjanjem načina izražavanja i oblasti djelovanja bila je ispoljena sva njena svestranost i talentovanost.
U Beogradu izlaže 1928. godine. Godine 1930. napušta Jugoslaviju i narednu deceniju provodi u Španiji, Rimu, Parizu i Londonu, gdje se družila i izlagala sa evropskom umjetničkom elitom (Žan Kokto, Andre Breton). Tada ulazi u novu, prerafaelitsku, u stvari romantičarsku školu, okrenuta više prošlosti nego sadašnjosti, te postaje predstavnik nadrealističkog ili matafizičkog romantizma. U Londonu izlaže 1931, a u Parizu i Rimu 1932. Avgusta 1939. odlazi za Njujork, gdje je živjela sve do svoje iznenadne i prerane smrti 1945. godine.
Umjetnički opus Milene Pavlović-Barili može se podijeliti na tri perioda: minhenski (1926-1931), pariski (1932-1938) i američki (1939-1945).
Izlagala je samostalno u Beogradu, Požarevcu, Londonu, Parizu, Rimu, Firenci, Njujorku i Vašingtonu, a posthumno u Parmi, Ljubljani, Njujorku, Parizu, Bukureštu, Pragu i mnogim gradovima Srbije.
Talenat bez premca
Kao najznačajnija predstavnica nadrealističkog slikarstva u Srbiji između dva rata, pored rada na čistoj umjetnosti, bila je angažovana i na komercijalnom dizajnu, prije svega kao ilustrator najuglednijih američkih modnih žurnala i časopisa za uređenje enterijera i eksterijera ("Vogue", "Town & Country", "Sharm", "Glamour", "Harpers Bazar").
Sarađivala je i s kompozitorom Đan-Karlom Menotijem, za čiji je balet "Sebastian" radila kostime. U znak sjećanja na Milenu, Đan-Karlo Menoti je napisao operu "The Saint of Bleecker Street".
Milena je pisala i stihove, koje je prvi put objavila 1934. u italijanskom listu "Kvadrino". Uvijek je lebdjela između svoje dvije domovine - Srbije i Italije, pa ne čudi njen veliki nagon da ode u treću zemlju, Ameriku, i tu od 1939. godine pronađe svoj mir. Iz njenih pisama se vidi da je taj odlazak značio odrastanje, a u simboličkom smislu i oslobađanje od roditelja, koji su bili previše snažne ličnosti.
Za života je uradila preko 300 radova, puno skica i crteža. Mnoga platna su joj u kući-muzeju u Požarevcu, Muzeju savremene umjetnosti i Narodnom muzeju u Beogradu, kao i u Rimu.
Kraj
Milena Pavlović-Barili umrla je 6. marta 1945. godine u svojoj 36. godini u Njujorku. Po jednima, za umjetnicu su bile kobne posljedice nezgodnog pada s konja, a po drugima srčani udar. Nakon četiri godine, urna s njenim posmrtnim ostacima pohranjena je na groblju za strance u Rimu. Njen suprug Bruno javio je Mileninoj majci u Požarevac da joj kćerka "počiva na jednom divnom mjestu, na groblju u blizini kapije svetog Pavla, prepunom velikih uspomena na pjesnike, umjetnike, na ljude koji su došli iz čitavog svijeta, a koji su sada tu pored nje". Urna s njenim pepelom pohranjena je 1949. godine na nekatoličkom groblju u kompleksu parka "Testačio" u Rimu, gdje su joj kasnije sahranjeni i roditelji.
Film
Za film "Milena" o životnoj priči srpske umjetnice, svojevrstan mozaik dokumentarnih sadržaja i igranih scena, scenario i režiju potpisuje Čarna Radoičić.
Docent filmske režije na Akademiji umjetnosti u Beogradu Čarna Radoičić bila je veoma inspirisana životom slavne i jedinstvene slikarke, ilustratorke, dizajnerke i pjesnikinje kada se prihvatila ozbiljnog posla pisanja scenarija, a zatim i režiranja filma.
Autorka s lakoćom u filmu kombinuje dokumentarne sadržaje, arhivske materijale i igrane scene te tako nastoji da rekonstruiše epohu u kojoj je živela i radila velika umjetnica.
Prvi kadrovi snimljeni su 5. novembra 2009. godine, na dan obilježavanja 100 godina od rođenja slikarke.
U produkciji kuće "Tuna Fish Studio", ostvarenje jasno prikazuje stil života kakav je Milena vodila, ciljeve kojima je težila, kao i samostalnost koju je kao žena tog doba imala.