Avangardni umjetnici još od dvadesetih godina prošlog vijeka insistirali su na tome da umjetnost treba da bude dostupna ljudima u svakom trenutku i na svakom mjestu. Glavna parola "Umjetnost na ulicu!" brzo se proširila i danas je primjenjuju kreativci širom svijeta.
Iako bh. umjetnici još nemaju potpunu slobodu izlaska na ulice i predstavljanja svog rada na istim, da postoji određeni pomak dokazuje sve veći broj grafita koji krase zgrade, zidove, haustore...
Prolaznike ponekad zabavljaju pozorišne trupe i muzičari, što takođe potvrđuje da ovaj vid umjetnosti zaživljava.
Borba dokazivanja
Ulice, zidovi i napuštene kuće privlačne su umjetniku Maidu Redžiću iz Mostara. Smatra da je to što rade on i nekolicina njegovih kolega na pragu onoga što se zove ulična umjetnost.
"Kao i svakoj vrsti umjetnosti dosad, potrebno je određeno vrijeme da se širim masama predstavi i dokaže da je to umjetnost. Većina ljudi kod nas je još konzervativna u pogledu umjetnosti, tako da sve shvataju površno", ističe on.
Napominje da je neophodno definisati šta je ulična umjetnost, konkretno zidno oslikavanje, zatim predstaviti djela i na kraju shvatiti poruku koja se krije iza istog da bi se donosili neki veći zaključci.
"Mislim da je ulična umjetnost u stvari borba dokazivanja, tako da su svi umjetnici spremni na bilo koji vid izražavanja samo da se to prihvati", kaže Redžić.
Objašnjava da od djela koje umjetnik stvara na otvorenom prostoru zavisi i reakcija ljudi.
"Ako je nešto neuobičajeno i na prvi pogled nerazumljivo, obično su malo lošije kritike, ali ako je nešto lako za razumijevanje, to je ljudima OK. Međutim, činjenica je da u takvim radovima uglavnom nema slobode umjetnika", zaključuje on.
Udišu život betonu
Ni glumačke trupe bh. građani ne viđaju baš često na ulicama, ali posljednjih godina i na ovom polju ima određenog pomaka.
Anik Dub, umjetnik iz Bihaća, poznat je po tome što oživljava trotoare, ulice i zidove svog grada.
"Spremnost umjetnika da izrazi svoj talenat na ulici zavisi i od dopuštenja vlasti za korištenje javnih mjesta, ali od ideja i motiva za rad", navodi on.
S obzirom na to da je prvi počeo da primjenjuje 3D umjetnost na ulici, priznaje da je postojala bojazan kako će to ljudi prihvatiti.
"Veliki korak je bio donijeti nešto novo i iz želje da taj prvi kontakt ljudi s onim što radim bude što pozitivniji, osjećao sam i strah kada sam počinjao oslikavati javne površine. Nadam se da će moj rad donijeti novine u rad škola likovnih umjetnosti, u smislu da se malo više fokusiraju na nešto urbanije i modernije", govori umjetnik.
Kaže da, s obzirom na to da su naši ljudi dosta neupućeni u 3D umjetnost, prima i dosta negativnih komentara jer ugao iz kojeg gledaju kako nastaje neki rad može dati pogrešnu sliku.
"Međutim, kada vide konačan rad i slike oduševljeni su i to je ono što me drži uspravno. Ponosan sam što sam jedan od tih kreativaca koji boje naše sivilo i budi ljude iz monotonije", zaključio je ovaj umjetnik.
Klavir pod zvijezdama
Jelena Medić, glumica Pozorišta "Pir" iz Laktaša, koje organizuje predstave i različite radionice na otvorenom, uglavnom namijenjene djeci, priznaje da je rijetkost da se neki umjetnik kod nas odvaži da sam predstavi nešto na ulici.
"U svijetu je ulična umjetnost veoma popularna. Imala sam priliku da u jednom od evropskih gradova vidim djevojku koja studira klavir, da isti iznese na ulicu i na taj način zarađuje sebi za školovanje i život. Tako nešto je ovdje još nezamislivo", kaže ona.
Objašnjava da naša publika nije najspremnija za takve stvari.
"Sve što smo mi dosad izvodili na ulici uglavnom je bilo ranije najavljeno, pa su ljudi znali da se to dešava. Kako su nam posjetioci uglavnom djeca, uvijek iskreno reaguju, s njima nema foliranja i srećni smo kada vidimo da su zainteresovani i da ostaju do kraja našeg izvođenja", navodi Medićeva.
Vesna Malešević, član Udruženja nezavisnih stvaralaca i aktivista "Geto" iz Banjaluke, koje je zaslužno za većinu uličnih događaja u gradu na Vrbasu, navodi da se na ovu vrstu umjetnosti kod nas još gleda kao na neki andergraund.
"Ulična umjetnost je kod nas diskriminisana u odnosu na svijet, gdje je ona mainstream. Problem je, konkretno za likovnu umjetnost, dobiti mjesto na kojem bi umjetnici mogli slobodno da se izražavaju", kaže Maleševićeva.
Smatra da je kvalitetan i dobar grafit s porukom lijepo vidjeti u gradu. "Naravno, ne na fasadi zgrade, ali na mjestu predviđenom za to svakako je poželjno. Grafitaši ne žele da skrnave objekte za stanovanje, već to rade na napuštenim zgradama ili zidovima van grada", ističe ona.
Iz dosadašnjeg iskustva zaključuje da je ljudima zanimljivo kada vide bilo kakav način umjetničkog izražavanja u prolazu, jer imaju priliku da zastanu, ali i interaktivno učestvuju u samom procesu rada.
Društveni problemi
Amalija Stojsavljević, istoričar umjetnosti, navodi da je problem što kod nas ne postoji svijest o tome da može da se interveniše na ulici, kao i da je još sve u manjoj ili većoj mjeri vezano za instituciju.
"Ulica ostaje totalno neiskorištena, a savremena umjetnost podrazumijeva da možete raditi i predstavljati svoj talenat i na tom mjestu. Na taj način se na najdirektniji način iznose određene ideje i ljudima predstavljaju i određeni društveni problemi", tvrdi Stojsavljevićeva.
Prema njenim riječima, prednost je i to što za uličnu umjetnost publika nije odabrana, već bilo ko može da interveniše, dodirne i postavi određena pitanja.
"Drugačiji je odnos i to svakako utiče na promjenu svijesti. Takođe, visokoškolske ustanove u BiH koje školuju umjetnike još su tradicionalne, te umjetnici i rade u tom nekom maniru", napominje ona.
Ističe da je pozitivno kada se mladi ljudi usude da se bave performansom ili različitim intervencijama i da sve to prikažu na ulici.
"Zaista je jako važno da umjetnost ne bude vezana isključivo za zatvoren prostor, a kod ulične umjetnosti pozitivna je i činjenica da daje mogućnost umjetničkog izražavanja i ljudima koji se nisu školovali za umjetnike", dodaje Stojsavljevićeva.
Benksijeva revolucija
Koliki uticaj ulična umjetnost može da ima na ljude dokazao je najpoznatiji crtač grafita u svijetu, poznat pod nazivom Benksi. Smatraju ga jednim od najvećih likovnih umjetnika današnjice, ali i najkontroverznijih, s obzirom na to da često oslikava javne površine, zbog čega ga optužuju za vandalizam. Njegova djela su uperena protiv političkog i ekonomskog establišmenta, zbog kojeg ga smatraju jednim od posljednjih velikih buntovnika zapadnog svijeta. O njemu su napisane knjige i snimljeni dokumentarci, ali javnost nikada nije vidjela umjetnika koji je uljepšao zidove Londona, Njujorka i drugih svjetskih metropola.