Bitni su mi emocije i trenutak i često znam provesti i nekoliko minuta iza tražila čekajući pravi momenat. Ponekad, kad postanem svjestan toga, budem smiješan sam sebi, priča fotograf Vanja Ćerimagić, pobjednik nedavno održanog prvog "Sarajevo foto-maratona 2012".
Ćerimagić je rođen u Sarajevu 1981. godine, a početak njegovog interesovanja za fotografiju vezan je za period kada je o njoj na internetu počeo čitati forume i savjete za početnike, ali pravi praktični rad uslijedio je tek sredinom 2010. godine, kada je kupio prvi dSLR fotoaparat.
Ističe da naročito voli da radi koncerte, a njegove fotografije prikazuju emocije izvođača, međusobnu interakciju ili interakciju s publikom. Ipak, dodaje da u posljednje vrijeme uživa u oblasti ulične fotografije i portretima.
"Zaustaviti trenutak koji je po nečemu poseban: po gesti, svjetlu ili događaju - to je fotografija ugođaja i teatralnosti", smatra on.
Ističe da ga bavljenje fotografijom nikada ne umara i da uživa u tom poslu. Pored bavljenja fotografijom, član je sarajevskog pank-rok benda "Ofsajd".
NN: Pobjednik ste prvog "Sarajevo foto-maratona". Koliko Vam znači ovo priznanje s obzirom na to da su Vam konkurencija bili i fotografi iz Italije?
ĆERIMAGIĆ: Ovo je moje prvo učešće na foto-maratonu i uopšte na manifestaciji takmičarskog tipa. Iznimno mi je drago zbog osvojeneg prvog mjesta, posebno zbog činjenice da je sedmočlani žiri jednoglasno proglasio moje fotografije najboljima u konkurenciji od 57 učesnika. S druge strane, ovo je prvo izdanje "Sarajevo foto-maratona", pa je i zbog toga lijep osjećaj biti pobjednik. Moram priznati da sam se prijavio prvenstveno zbog druženja i novih poznanstava, o nagradama i konkurenciji uopšte nisam razmišljao.
NN: Pored takmičenja, ova manifestacija je zasigurno poslužila i za druženje, ali i razmjenu iskustava. Kakva je atmosfera vladala tokom tih pet dana?
ĆERIMAGIĆ: Uvijek je lijepo upoznati nove ljude, posebno ako imaju iste interese kao i vi. Druženje je najljepši dio svih susreta, a kako je većina učesnika prvi put bila u Sarajevu, domaćini su se pobrinuli da večernji izlasci prođu u sevdahu i dobrom provodu do ranih jutarnjih sati. Sve ono što ostane na kraju oblikuje nas u osobe kakve smo sada.
NN: Koliko je za fotografe iz BiH značajno da se održavaju manifestacije ovakvog tipa?
ĆERIMAGIĆ: Mislim da foto-maratoni, naročito međunarodnog karaktera, mogu biti samo plus za našu zemlju i fotografe uopšte. To je odlična prilika za nova poznanstva, širenje kontakata, razmjenu iskustava, učenje i druženje. Iskreno se nadam da će drugi "Sarajevo foto-maraton" okupiti fotografe iz cijele BiH.
NN: Koliko su zadate teme foto-maratona - "Istok", "Bezbrižnost", "Sjene", "Zapad", "Trenutak" i "Crveno" - bile inspirativne za Vas?
ĆERIMAGIĆ: Htio sam izbjeći stereotipe i ono za šta sam mislio da bi većina fotografisala kao odgovor na zadanu temu. Uz jutarnju kafu je lakše razmišljati o tome. Na foto-maraton sam došao sasvim opušten i nisam htio trčati za motivima koji bi zadovoljili teme, već sam hodao gradom i fotografisao zanimljive trenutke, kao što to obično i radim. Kasnije sam uz kafu odabrao najbolje fotografije. Mislim da nisam pogriješio.
NN: Koje su najčešće teme Vaših fotografija, društvene (ne)prilike ili su to, pak, priroda i ljudi koji Vas okružuju?
ĆERIMAGIĆ: Trudim se da ne budem ograničen u fotografiji, pa se još iskušavam u različitim kategorijama. Koncertnoj fotografiji sam posvetio cijeli veb sajt koji možete pogledati na veb stranici www.nofun.ba/cerimagic.
NN: Šta je po Vašem mišljenju neophodno da bi se napravila dobra fotografija?
ĆERIMAGIĆ: Fotoaparat kojim ćete snimiti tu fotografiju i neki medij, kao na primjer film ili kartica na koju ćete je pohraniti. Fotoaparat je samo sredstvo kojim prenosite vaše viđenje nekog momenta. Za mene je najvažniji trenutak, pa onda kompozicija, a to ne zavisi od fotoaparata, već od vašeg osjećaja i oka. Ako ste zadovoljni sa ta dva elementa, onda slobodno možete reći da imate onaj pravi snimak.
NN: Poznato je da slika govori više od hiljadu riječi. Može li u tom kontekstu dobra fotografija da utiče na svijest ljudi i da ih navede na razmišljanje?
ĆERIMAGIĆ: Svakako! Pogledajte izložbu "World Press Photo" i sigurno nećete otići kući ravnodušni.
NN: Kakvi su Vam profesionalni planovi?
ĆERIMAGIĆ: Želim sebi stvoriti uslove da se profesionalno bavim fotografijom. Imam kratkoročne i dugoročne ciljeve koje želim ostvariti na tom putu. Neke sam već ostvario. Za dvije godine, koliko se bavim fotografijom, uspio sam okupiti nekoliko stalnih klijenata. Sada želim proširiti tu listu. U fotografiji sam se pronašao, volim ovaj posao i ono što je najbitnije - veoma uživam dok radim i to mi nije mrsko.
Poklonio nagradu
NN: Zanimljivo je da ste svoju nagradu odlučili pokloniti prijateljici koja je ostala bez fotoaparata?
ĆERIMAGIĆ: Da. Ona je prije imala dSLR fotoaparat kojim nije bila zadovoljna, pa ga je teška srca prodala u želji da kupi bolji. Trenutno se ne bavi fotografijom, jer nema opremu, pa se nadam da će joj ovaj poklon biti dovoljan stimulans da nastavi tamo gdje je stala. Jednom prilikom mi je rekla da joj fotografisanje jako nedostaje, što je meni bilo dovoljno da svoju nagradu predam u prave ruke.
