Leonardo da Vinči rekao je da "tamo gdje duh ne vodi ruku umjetnika, tamo nema umjetnosti. Tamo gdje misao ne radi zajedno sa rukom, tamo nema umjetnika".
Ova rečenica može da se očita u velikim književnicima kroz istoriju, čija ruka nije samo držala pero i stvarala neka od najvećih djela književnosti, već su velikani pisane riječi bili vješti i sa kistom. Pisci slikari, pored knjige kao medijuma, imaju i platno. Često su književna djela legendarnih pisaca zasjenila njihova slikarska dostignuća, no, ima i onih kod kojih su književnost i slikarstvo toliko isprepleteni da se jedno bez drugog ne može posmatrati ni tumačiti. Takav je slučaj, recimo, sa čuvenim Vilijamom Blejkom. Kad pisci zamijene riječi bojama, kreativnost se ne zadržava samo u okvirima pisanja.
Viktor Igo
Viktor Igo je naslikao više od 4.000 slika. U početku, slikarstvo mu je bilo samo hobi, ali u periodu od 1848. do 1851. godine bavio se prvenstveno slikarstvom, pa tek onda pisanjem. Igo je radio uglavnom samo na papiru, tamnom olovkom ili mastilom, rijetko bojama. Mnogi u Igoovim slikarskim djelima nalaze elemente nadrealizma i apstraktnog ekspresionizma. Zanimljivo je da je Viktor Igo krio od javnosti da se bavio i slikarstvom, plašeći se da bi to moglo da ugrozi njegovu književnu karijeru. Međutim, svoje crteže i slike pokazivao je porodici i najbližim prijateljima. Njegove slike vidjeli su i cijenili umjetnici poput Van Goga i Ežena Delakroe.
Đura Jakšić
Đuru Jakšića njegovi savremenici opisivali su kao strastvenog, maštovitog, sa vatrenim emocijama, te buntovnog i slobodoljubivog. Veliki srpski pisac i slikar Đura Jakšić bio je najizrazitiji predstavnik romantizma u srpskoj književnosti i jedan od najdarovitijih srpskih slikara 19. vijeka. Pisao je rodoljubive, satirične i socijalne lirske, te epske pjesme. Slikarstvo je učio u Segedinu, Temišvaru, Pešti, Velikom Bečkereku, Beču i Minhenu. Potom je bio učitelj u mnogim mjestima u Srbiji i predavao crtanje u Kragujevcu, Požarevcu i Jagodini. Pisao je romantičarske pjesme o slobodi i stihovane lirske ispovijesti. U samom vrhu srpske romantičarske poezije su njegove pjesme: "Na Liparu", "Ponoć", "Mila", "Padajte, braćo", "Otadžbina", "Ja sam stena" i "Noć u Gornjaku". Đura Jakšić napisao je i drame u stihovima "Seoba Srbalja", "Jelisaveta, knjeginja crnogorska" i "Stanoje Glavaš", te oko 40 pripovjedaka. Jakšić je bio boem. Dane i noći provodio je u beogradskim kafanama. Uprkos tuberkulozi, pisao je i slikao.
Gete
Procjenjuje se da postoji skoro 3.000 crteža i slika koje je Gete uradio tokom svog života. Najveći broj njegovih slikarskih djela nastao je tokom boravka u Italiji, pa sve do 1780. godine. Sam Gete je izjavio da je tokom boravka u Italiji shvatio da zapravo ne posjeduje slikarski talenat, ali to ga nije spriječilo da nastavi da slika sve do kraja života. Najčešće je slikao pejzaže.
Momo Kapor
Kapor važi za jednog od najtalentovanijih srpskih intelektualaca 20. vijeka. Rođen je u Sarajevu, gdje je proveo najranije djetinjstvo. Diplomirao je slikarstvo 1961. godine na beogradskoj Akademiji likovnih umetnosti, a autor je romana "Foliranti", "Beleške jedne Ane", "Provincijalac", "Ada", "Zoe", "Poslednji let iz Sarajeva", "Zelena čoja Montenegra"... Njegova djela prevođena su na francuski, ruski, njemački, poljski, češki, bugarski, mađarski, slovenački i švedski jezik. Paralelno sa slikanjem, Kapor je pisao kao novinar i književnik. Kapor će ostati upamćen kao pisac čije knjige se čitaju "naiskap", kao i slikar i novinar zbog čijih su kolumni kupovane novine.
Vilijam Blejk
Blejk, književnik, slikar i grafičar, tokom života je bio nepoznat i necijenjen. Kao student prestižne londonske Rojal akademije demonstrativno je odbijao da slika u stilu Rubensa, kako je tada bilo moderno. Suprotstavljao se direktoru Akademije nazivajući ga licemjerom. Blejk je cijenio klasičnu umjetnost, a na njega su najviše uticala djela Mikelanđela i Rafaela.
Henri Miler
Henri Miler se bavio slikarstvom više od pola vijeka i stvorio je preko 2.000 akvarela. Bio je samouki slikar, a samo tokom jednog semestra je pohađao školu slikarstva. Ne samo da je slikao akvarele, nego je i pisao knjige o njima, pa je tako spojio dva svoja talenta u jednom. Zanimljivo je da je Henri Miler, pored pisanja i slikanja, svirao i klavir. Često je bio u društvu poznatih slikara.
Herman Hese
Hese nije slikao sve dok nije napunio 40 godina. On sebe nije vidio samo kao pisca ili kao slikara. Imao je običaj da kaže da je on umjetnik. Slikarska djela ovog nobelovca dugo su bila ignorisana od strane kritike. Dvadesetih i tridesetih godina prošlog vijeka najviše je razvijao svoj slikarski talenat. Smatra se da je slikarstvo Heseu bilo neka vrsta terapije. Hese je često ilustrovao sopstvene pjesme i romane.
Čarls Bukovski
Iako ne toliko poznat kao slikar, samouki Bukovski je stvorio više od 1.000 slika tokom svog života. Akrilne i uljane boje, akvarel i olovka - koristio je sve. Nije mnogo razmišljao o tome, uzimao je šta god mu je bilo pri ruci. Često je svoja slikarska djela ubacivao u svoje knjige.
Bodler
Bodlerov otac bio je profesor slikanja, a Bodler je cijelog života cijenio likovnu umjetnost. Stvarao je i sam slikarska djela, ali i pisao radove na temu slikarstva. Njegov blizak prijatelj bio je čuveni Eduar Mane.
Edgar Alan Po
Po se bavio crtanjem, i to uglavnom portreta njegove ljubavi iz detinjstva Elmire Rojster, za koju se priča da je bila inspiracija za pjesmu "O, Lenora". Dizajnirao je naslovnu stranu časopisa "The Stylos". ***