Izložba radova umjetnica Vladimirke Velage, Tajane Dedić Starović i Isidore Branković pod nazivom "Šik i subverzija" biće otvorena sutra, u 14 časova, u prostorijama Društveno-kulturnog centra (DKC) "Incel".
Riječ je o izložbi koja okuplja tri umjetnice mlađe generacije koje kroz svoju umjetničku praksu istražuju segmente savremenog društva, identitet i rodna prava pri tome afirmišući kritičko razmišljanje o društvu i slobodi, a organizovana je povodom Dana ljudskih prava.
"Djela koja će biti prikazana daće priliku publici da kritički osmotri stanje društva i promisli u kojim njegovim sferama je pojedinac ograničen u dostizanju slobode", rekla je Vladimirka Velaga na početku razgovora za "Nezavisne".
Velaga je student završne godine slikarstava na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjaluci, koja je, iako još student, ostvarila zapažene rezultate.
Mediji uz pomoć kojih se izražava su crtež i slika, a takođe istražuje polja kao što su umjetničke instalacije i video-umjetnost.
Više o izložbi, ljudskim pravima i svom radu umjetnica je govorila u intervjuu za "Nezavisne".
NN: Naziv izložbe je "Šik i subverzija", kakva se simbolika krije iza njega? Na šta se sa ova dva pojma u zajedničkoj sintagmi skreće pažnja?
VELAGA: Razmišljajući o riječi "šik", ne mogu da se ne sjetim modnih časopisa gdje je sve iz nove kolekcije što je dopadljivo, odmjereno i sa ukusom opisano baš tim pojmom. Sa druge strane, "subverzija" bi se mogla prije upotrijebiti kao sinonim za prevrat ili podrivanje nekog ustaljenog poretka. Ozbiljna riječ koja ne bi smjela da se nađe u sadržaju predviđenom za čitanje u frizerskom salonu ili uz kafu. Spajajući ova dva pojma koji se potpuno razilaze, ukazuje se na žensku nježnost kao njenu najveću snagu i njen resurs u borbi za opstanak. Razigrano, radosno, ranjivo. Razorno, rušilački, revolucionarno.
NN: Izložba se otvara na Dan ljuskih prava. Koliko su ljudska prava bitna kategorija iz ugla umjetnosti i zbog čega?
VELAGA: Pitanje ljudskih prava trebalo bi da intrigira svakog odgovornog pojedinca, a umjetnici kao najglasniji među masom su ti koji najviše javno istupaju zbog resursa koje im umjetnost pruža, a to su vidljivost i veliki domet koji mogu da dosegnu da se njihov glas čuje. Konkretno, u umjetničkom svijetu, veoma je bitno da se pojedinac i njegovo stvaralaštvo ne ugrožava ili stavlja u neke nepoželjne kategorije ni po kom osnovu samo zbog toga što se razlikuje u nekom aspektu od drugih. Nažalost, smatram da je u umjetnosti u zadnje vrijeme pokrenut trend manipulisanja i iskorištavanja određenih skupina ljudi zarad materijalne dobiti, samopromocije ili neke druge koristi, što je jako poražavajuće. Pitanje ljudskih prava je pitanje ljudskosti i tolerancije, i kao takvo trebalo bi da se postavlja često i glasno, bez pristanka na kompromise zarad kratkoročne slave.
NN: Pored Vas, svoja djela će predstaviti umjetnice Isidora Branković i Tajana Dedić Starović. Da li ste zadovoljni saradnjom i na koji način se Vaši individualni umjetnički izrazi uklapaju u jednu cjelinu?
VELAGA: Isidora, Tajana i ja smo generacijski bliske umjetnice, te se vrlo lako možemo uskladiti, posmatrajući način na koji reagujemo na stvari i pojave u okolini. Osjećam da međusobno dijelimo taj stav da umjetnost mora biti direktan odgovor na trenutno stanje u društvu i da smo mi ti koji svojim djelovanjem možemo da progovorimo o segmentima kojima želimo da damo na značaju. Ovu saradnju vidim kao veoma zanimljivu zbog medijske raznolikosti koja je prisutna u našem umjetničkom izražavanju, što doprinosi da se tema žene kao pojedinca koji se suočava sa porobljavajućim društvenim normama sagleda sa više strana.
NN: U najavi stoji da istražujete segmente savremenog društva, identitet i rodna prava. Na koji način kroz svoj rad osvjetljavate ove teme, šta nastojite da postignete kroz svoje stvaralaštvo?
VELAGA: U svom stvaralaštvu dotičem se teme odnosa pojedinca i doma, posmatrajući stvari kroz žensku porodičnu liniju i lično porodično nasljeđe. Iz odnosa baka - majka - kćerka ja tražim lične stavove mene kao žene prema okolini, tradiciji, ljepoti, porodici. Putem svog rada saznajem dosta o sebi i svojoj porodičnoj istoriji i otkrivam uporišta nekih uvjerenja, odakle ona dolaze te koliko u prošlosti seže njihov nastanak. Nekako smatram da moja umjetnost crpi resurse iz mog unutrašnjeg bića i orijentisana je u svom nastanku ka "unutra", međutim, podsvjesno, tu se implementiraju stavovi koji veoma progovaraju o društvu i relaciji žena - društvo.
NN: Trenutno ste student završne godine slikarstva na Akademiji umjetnosti u Banjaluci, ali se izražavate i kroz medije crteža, umjetničke instalacije, video-umjetnosti, a bavite se i kostimografijom. Kako se uklapaju sva Vaša interesovanja, gdje sebe vidite u budućnosti?
VELAGA: Kao neko ko ima veoma mnogo interesovanja, mogu reći da bi to bilo vrlo zamorno da ona nisu orijentisana u istom smjeru. Na sreću, sve što me zanima se na neki način nadopunjava i jedan rad "vuče" drugi. Svoje slikarstvo nikako ne bih mogla da odvojim od video-umjetnosti ili instalacija, jer za mene to sve predstavlja samo različite jezike da iskažem istu stvar. Igra sa medijima i kroz medije je nešto što mom temperamentu prija. Sa druge strane, kostimografija je strast koja se spontano rodila, ali shvatam da je njen korijen u velikoj ljubavi prema tekstilu, koji inače koristim u instalacijama. Rad na kostimu je sasvim drugačiji proces, jer traži komunikaciju sa nizom ljudi, od režisera pa nadalje, od slikarstva koje je jedan individualan način stvaranja, pa mi ova promjena s vremena na vrijeme jako godi. Pitanje o budućnosti kada se postavi jednom mladom umjetniku zvuči u istoj mjeri uzbudljivo i pomalo zastrašujuće, ali sa trenutnim shvatanjima se vidim ovdje, da stvaram u svojoj zemlji, sa svojim ljudima, ali da moja umjetnost bude vidljiva i prepoznata i izvan njenih granica.
NN: Između ostalih, dobitnica ste i nagrada galerije "Vagon" za najperspektivniji rad, koja podrazumijeva samostalnu izložbu u ovoj galeriji. U kojoj fazi je priprema te izložbe? Kakve radove spremate i kada će se naći pred publikom?
VELAGA: Pomenuta nagrada je, prije svega, velika čast i značajna je kao prilika za predstavljanje publici. Temeljni koncept izložbe je trilogija koja će se doticati teme doma i izložba će biti višemedijska. Rad na samom konceptu počeo je još prije nekoliko mjeseci, a priprema izložbe uzela je maha, jer radovi koji će biti prikazani, da bi se realizovali, traže proticanje kroz više medija, te iziskuju dosta istraživanja i otkrivanja nekih porodičnih mikroistorija koje mogu biti emotivno iscrpljujuće. Još mnogo posla ima da se obavi, ali vjerujem da će sve biti spremno do juna, kada bi izložba trebalo i da se realizuje.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.