Akademska slikarica i pjevačica ponovo okupljenog hrvatskog benda "Jinx", Jadranka Ivaniš Yaya, vjeruje da, pored muzike, može raditi još jedan posao od devet do 17 sati.
Otkako je njena četvorogodišnja kćerkica Lucija krenula u vrtić, Yaya ima više vremena na raspolaganju.
Kaže kako se istinski veseli svakoj probi ili koncertu s "Jinxima".
"Najlakše mi je raditi s 'Jinxima'. Ne predstavlja mi neku težinu. Imam kćerku i nekad mi stvarno nije lako otići na put. Mada i ta putovanja zaista nisu česta. Ne pjevam i nema probe svaki dan. Ali, to je trenutno. I kad se dešavaju te probe, traju nekoliko sati. Jednostavno, kada ne sviramo dva tjedna, posmislim mogla bih raditi još jedan posao najnormalije. Skužila sam da mi je, zaparavo, užasno dosadno jer ne trošim sve svoje kapacitete. Pogotovo ako mi kćerka ide u vrtić. Dnevne obaveze uradim, ali to nije to. Ne znam, htjela bih još nešto da radim", objašanjava Yaya.
NN: Akademski ste obrazovana slikarka, ali još niste izlagali u BiH?
YAYA: Totalno sam inertna i zatvorena. Uopće nemam nikakvog agenta ili osobu koja bi se bavila s tim da mi pronalazi prostore gdje bih mogla imati izložbu. Zadnju izložbu sam imala prije Božića. Doslovno me voditeljica te galerije pozvala telefonom i rekla: 'Da li bi htjela imati izložbu". Ja sam joj rekla: 'OK'. Odavno sam se prestala truditi, jer u principu, bar po meni, to nema smisla.
NN: Zašto? Mislite da se od slikanja na našim prostorima, ipak, ne može živjeti?
YAYA: Da, od toga se zaista ne može živjeti. A to i onako radiš za sebe. Živim od "Jinxa" i od nastupa s njima. Čak, trenutno uopće ne slikam. Više nemam gdje da stavim slike. Obično radim dosta velike formate akrila. Prije sam radila s uljanim bojama, ali sada nemam prilike. Užasno smrdi, a i otrovno je. Jednostavno, ne bih mogla sebi priuštiti i prostor za rad. A i boje su dosta skupe. Dakle, ulažeš u jedan format dimenzija dva puta metar i pol. I kada to finansijski preračunaš koliko to košta, nemaš ništa od toga. Zapravo ti ta slika stoji bezveze. Nemaš je nigdje pohraniti. Onda se pitaš kog vraga to radiš uopće. Tako da tu svoju potrebu za kreativnošću jednostavno ispucam na izradu nakita, koji čak uspijem i prodati. Obično radim nakit po narudžbi. Imam i dosta nakita koji sam radila za sebe. I to mi nekako zadovolji želju za kreativnim.
NN: Mnogi umjetnici emotivno su vezani za svoja djela.
YAYA: Ja nisam. Možda imam dvije slike koje ne bih htjela prodati.
NN: Još je aktuelan posljednji album "Jinxa", "Na zapadu". Da li imate namjeru da svoje aktivnosti proširite i na svjetsku muzičku scenu?
YAYA: Ne znam. Niko od nas ne vjeruje u to. Imamo dosta godina i nismo baš specijalno ambiciozni. Uvijek dolaze novi klinci koji to možda i mogu. Uopće, nemamo nekakvih ideja o tome. Da mi sada radimo na tome i da neko stoji iza nas, mislim da je to nemoguće. Pogotovo danas kada glazbena industrija iznutra propada. Mislim na cijelu glazbenu industriju, ne samo na onu kod nas. Prije se bavim mišlju šta bih novo mogla raditi. Recimo da radim neki sasvim deseti posao, od devet do 17 sati, nemam pojma. Razmišljanje o inozemnoj karijeri mi je negdje skroz daleko. Nerealno je. Trebala bih putovati, ne bih mogla biti doma sa kćeri. I to me stvarno ne privlači. Ne bih mogla izdržati bez Lucije.
NN: Pokazuje li Vaša kćerkica interesovanje za muziku ili za slikanje?
YAYA: Ona je zaigrana. Ide na ritmiku. Voli pjevati, skakati, plesati. Crta kad joj dođe. I ja sam bila takva. Ništa me zapravo nije zanimalo i niko mi nije mogao nametati moje aktivnosti. Lucija je još premala i puštam je da igra šta hoće.
NN: Coco Mosquito je većinski autor pjesama na albumu "Na zapadu". Kako to da se i Vi niste okušali u toj vrsti stvaralaštva?
YAYA: Stvarno ne znam pisati tekstove. Vrlo je teško napisati dobro pjesmu. Ja sam 30 posto autorica jedne instrumentale na pretprošloj ploči svoga supruga. Čak sam i potpisana. Na to sam jako ponosna. Sretna sam da je to neko zabilježio. Lijepo je ispalo. Ali, napisati tekst za pop pjesmu, a da to nije kičasto, pretenciozno, angažirano, stvarno je teško.
NN: Vodili ste jednu TV emisiju o uređenju stanova. Nedostaje li Vam taj posao?
YAYA: To je bilo super. Baš sam uživala u tome. Shvatila sam da se mogu baviti i tim poslom. Ide mi, nije mi teško i zanima me. Dosta je zahtjevan posao. Nije bilo lako, bilo je puno posla. Ali, bio mi je strašan gušt. Sada ne bih mogla raditi taj posao. Mislim da su to dosta zatvoreni produkcijski krugovi na TV. Teško se možeš nametnuti ako nisi u nekom klanu. Obično su, pogotovo na HTV-u, uvijek iste face. To je krug koji je začaran i kad uđeš u njega onda si stvarno na konju.
NN: Kakav je Vaš stav o festivalu "Dora" na kojem se bira predstavnik Hrvatske na Eurosongu?
YAYA: To je skupa emisija. Bezveze. To je gomila gluposti koja zapravo mene jako dobro zabavlja. Kad je gledam, dobro se nasmijem.
NN: Da li imate isti stav i o Eurosongu?
YAYA: Pa, da.