Nabrojati sve što je u svojih 50 godina bavljenja pozivom kompozitora i aranžera uradio ili bolje rečeno stvorio Esad Arnautalić bilo bi teško i nezahvalno.
Čovjek koji je tvorac festivala zabavne muzike `Vaš šlager sezone`, inicijator formiranja Muzičke produkcije Radio Sarajeva 1962. godine, potpisnik stotinama šlagera za odrasle ali i djecu, te autor velikih muzičkih djela za pozorište, film i televizijske serije (`Miris dunja`, `Ovo malo duše`, `Azra`, `Savršeni krug`), nakon silnih priznanja, nagrada, zahvalnica... ovih dana dobio je za njega emotivno možda i najjače priznanje - `Davorin` za životno djelo.
Dok je primao nagradu koja nosi ime njegovog velikog prijatelja, Esad Arnautalić nije mogao, a da se ne prisjeti svog prvog susreta sa Davorom, Bodom, Fadilom, Rankom i Đokom.
`Došli su mladi u studio, mislim da se njihov sastav tada zvao 'Eho 67'. Odmah sam vidio da su to genijalci. Uvijek sam želio da ih zaključam u studio, da im donesem hranu i note i neka rade. Osim što su bili sjajni muzičari, bili su i jednako kvalitetni autori ali i izuzetno dobri ljudi i drugovi`, kaže Arnautalić.
NN: Značaj priznanja za Vas ne umanjuje činjenica da su pojedinci pokušali minirati projekat koji je pokrenuo Josip Dujmović, čovjek koji nije iz Sarajeva?
ARNAUTALIĆ: Ne znam puno o problemima koji su pratili projekat muzičke nagrade `Davorin`, ali znam da je ovo veliki projekat, sjajna ideja i da je dobro da se dešava u Zenici. Čak mislim da nije dobro da se sve dešava u Sarajevu jer muzička scena postoji i u svim ostalim krajevima BiH.
NN: Kako gledate na aktuelno stanje u bh. muzičkoj produkciji?
ARNAUTALIĆ: Mislim da je došlo do velike krize. Po ovim snimcima koje imam priliku čuti nema previše kvalitete. Zato mislim da nagrada `Davorin` može imati poseban značaj, kao putokaz za mlađe, da ih usmjeri ka kvalitetu. Iako muzika nije trka na 100 metara, da se mjeri ko će prvi doći, neke stvari se kanališu u zanatskom i stručnom smislu. Uvijek sam bio zagovornik tzv. žirirane produkcije. Više ljudi više zna; kad nekakve note prođu pored žirija od pet do šest stručnjaka, to ipak nešto znači.
NN: Osim što je u penziji, šta trenutno radi Esad Arnautalić, umjetnik za kojeg su nam rekli da je poznat po tome što nikada ne miruje?
ARNAUTALIĆ: Ja sam stari penzioner i da sam znao da je ovako u penziji davno bih otišao. Mnogo radim. Snimanja su završena i s obzirom na to da sam dedo, radim puno za djecu. Napravio sam hor koji se zove `Vesela djeca`. Ima ih 125, uzrasta od tri do 12 godina, i moram priznati da me ta djeca i njihovi nestašluci u ova teška vremena drže veselim i zadovoljnim.