"Iskreno verujem da ću ove godine 'Eurosong' dovesti u Beograd", izjavila je Marija Šerifović na nedavnoj promociji pjesme "Molitva" u Banjaluci.
Ovako hrabru izjavu može dati samo osoba koja se nalazi sa jedne od strana one famozne linije koja nas dijeli na velikane i ludake, ako imamo u vidu da je `Eurosong` najveći i najbolje organizovan muzički cirkus koji opstaje već više od pola vijeka.
`To je jedini festival gde nema pravila, gde različitost i nešto čudno pobeđuje. Ono što mene raduje i daje mi dovoljno samopouzdanja je to što sam dovoljno svesna koliko sam drugačija. Stoga verujem da ću u Helsinkiju uraditi veliki posao`, kaže Marija.
A ona i jeste drugačija, samosvjesna i dosljedna sebi. I to oduvjek, što je prvi put pokazala kada je sa 12 godina premijerno javno nastupila pred publikom. Umjesto dječje pjesme, birala je zahtijevnu `I will always love you` Vitni Hjuston.
`Oduvek sam radila neke stvari koje su drugačije, da ne kažem blesave. Ponosim se tim i ništa ne bih menjala kod sebe`, kaže ona.
Ipak, kako priznaje, ponekad poželi da joj je priroda podarila još koji centimetar visine. Ovaj podatak ne čudi kada znamo da je ona, po mišljenju mnogih, ovdašnji muzički genije, djevojka koja u uspjeh i pobjedu pretoči sve što započne.
`Nepunih mesec dana nakon trijumfalnog koncerta u Centru 'Sava', još jednom sam trijumfovala na istom mestu. 'Beovizija' i sve obaveze koje su uslijedile nakon nje nisu me umorile, niti želim da budem umorna. Jer taj film smo tražili, sad taj film gledamo.`
Nakon pobjede na `Beoviziji` neke kolege joj nisu čestitale. Kaže da je to njihova nekultura, te da će oni s tim morati da žive. Ona je i tada ostala dosljedna samoj sebi, svoja i prepoznatljiva.
`Ko još može očekivati od mene da se u Helsinkiju pojavim u večernjoj, dekoltiranoj haljini`, kaže uz smijeh. `Prve večeri na 'Beoviziji' sam napravila kompromos pojavivši se u ženstvenijem izdanju. Drugo veče sam, ipak, bila ono što zaista jesam, prava Marija, ali su neki i tada imali zamerke. Šta ćete, takav je naš narod, nikada mu ne možete ugoditi`, objašnjava.
Epicentar svih njenih misli je Helsinki, ali je, trenutno, najviše zaokupljena pripremama za predstojeća `istorijska 3 minuta`.
Kako kaže, u ovom periodu najviše posla ima Boris Miljković, čovjek koji je zadužen za nastup i od kojeg očekuje mnogo, dodajući da će sa njom na sceni nastupiti još pet djevojaka, pratećih vokala.
`Nemamo plesačko iskustvo, tako da je suludo od nas očekivati da imamo spektakularnu plesnu koreografiju. Pevanje je, ipak, ono što je naš najjači adut`, kaže Marija.
Vjeruje da ove godine cijela nacija očekuje od nje da uradi `dobar posao`, što je Srbiji, nakon prošlogodišnjeg fijaska tokom izbora za pjesmu `Evrovizije`, i te kako potrebno. Uz to, s obzirom da je prva predstavnica Srbije od njene samostalnosti, nada se i da će joj zvijezde biti naklonjene.
`Međutim, nisam sujeverna i ne verujem preterano u znakove i predskazanja`, kaže, dodajući da prije nastupa ne obavlja nikakav ritual. `Uvek sa sobom nosim 'nešto', ali ne želim da komentarišem šta je to, iz prostog razloga jer želim da to ostane nešto moje.`
O `čudu` i `čedu` novijeg doba, muzičkom pravcu kojem svi posljednjih desetak godina `tepaju` etnostil, a što je kao takvo prije zvano narodna ili izvorna muzika, misli da je duh našeg podneblja i naroda, pa je stoga donekle prisutan i u njenoj pjesmi.
`'Molitva' nije tipična etnopesma, to je pesma u kojoj smo uspeli da 'skockamo' više stilova. Počinje kao fina, mirna balada, pa se tu pojavljuje instrumental Bore Dugića, što je jedini etnodio pesme, da bi sve kulminiralo gudačima i električnim gitarama`, kaže Marija.
Nije sujetna, ali vjeruje u sebe i svoje kvalitete. Preslušala je numere svih ostalih konkurenata.
`Gruzija i Bjelorusija su moji favoriti. Od zemalja u okruženju, po mom ličnom izboru, prva je BiH, pa Hrvatska, Makedonija i onda Crna Gora.`
Po starom dobrom regionalnom običaju, ali i zbog kvaliteta pjesama, nada se da će joj građani BiH dati maksimalnih 12 bodova, kao i da će `njeni Srbijanci` najveću podršku dati bh. predstavnici Mariji Šestić.
Korijeni
Da jedna dvadesettrogodišnjakinja može imati toliko samopouzdanja u ono što radi, pobrinula se i genetika. U njenoj porodici muzika je profesionalno njegovana generacijama.
Naime, njena majka Verica Šerifović, poznata je kao interpretator etnomuzike, dok su Marijini baka i djed život posvetili starogradskoj muzici.
Nagrada
`Stvarno ne znam da li bih bila podjednako srećna da nisam pobedila na 'Beoviziji'. Sve smo radili kako bismo trijumfovali. 'Flamingosi' su posle svega postali nacionalni heroji, ali nisu otišli u Atinu. Taj odlazak je nagrada. Sve posle toga je malo manje bitno`, zaključila je Marija.
Životni kredo
`Nema ključa uspeha. Ne verujem u to da postoji nešto određeno. Ipak, ne treba ni samo sedeti skrštenih ruku i dokono čekati da ti nešto padne s neba` kaže Marija.
Životni kredo potvrđuju brojne nagrade i priznanja, poput pobjede na Budvanskom festivalu 2004. godine, kada je izvela pjesmu `Bol do ludila` i kada je 2005. godine na Radijskom festivalu za pjesmu `U nedjelju` dobila praktično sve nagrade - stručnog žirija, za interpretaciju, nagradu novinara, nagradu kolega, kao i specijalno priznanje zemalja u regionu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.