Svako od nas se po prirodi ponekad osjeća nesigurno pa je samim tim sklon određenom stepenu posesivnosti u pojedinim okolnostima, posebno kada su u pitanju ljubavne veze.
Međutim, šta kada ta nesigurnost pređe granicu i postane poremećaj?
Definicija posesivnosti
Definicija u udžbenicima bi glasila ovako: posesivnost je nerealna procjena pojedinca da može da bude prevaren ili ostavljen, u čijoj je osnovi uništavanje samopouzdanja partnera. Narodna bi glasila otprilike ovako: sjedi nekome na kičmu, pa ga maltretiraj, najčešće bez razloga.
Kako je prepoznati?
1. PREBRZO VEZIVANjE
Rečenice po kojima ćete prepoznati takav tip muškarca? "Volim te" na drugom sastanku i "Ako bude djevojčica zvaće se Ivana, a ako bude dečko zvaće se Luka" na trećem. Iako lijepe riječi laskaju svakom egu, ovako brzo izgovorene predstavljaju prvi znak za uzbunu da imate posla s potencijalnim posesivcem i nasilnikom.
2. LjUBOMORA
Nemamo ništa protiv malo ljubomore u granicama normale, jer je to još uvijek zdrava ljubomora koja vam može pokazati da mu je stalo. Međutim, provjeravanje telefona, optužbe za prevaru i histerija pred vaše izlaske s prijateljicama (jer muške prijatelje ni ne smijete da imate), to su već opravdani razlozi za otvaranje doktorskog kartona. Ne dopustite da to bude vaš.
3. KONTROLA
Ako neko želi da ima kontrolu, tada će mu vrijeme koje provodi s vama biti u službi određivanja toga koliko možete biti bliski s drugim ljudima, prigovaranja da premalo vremena provodite s njim i uvjeravanja kako imate loše prijatelje i da nikome nije stalo do vas kao njemu. To je ujedno i vrijeme za koje vam savjetujemo da isplanirate raskid.
4. PRIJETNJE
Prijetnje počinju sa "ako me ostaviš, ja ću...". Ostalo ostavljamo vašoj mašti, ali šta god izgovorio, vjerujte da to nije znak ljubavi, već posesivnosti.
Budite oprezni
Dakle, šta kada ta nesigurnost pređe granicu i postane poremećaj? Tada vi postajete žrtva tog poremećaja, a odluka je samo na vama – hoćete li pobjeći glavom bez obzira ili ostati. Međutim, ako ipak odlučite da ostanete, ne polažite nade u to da će se nešto promijeniti i ne igrajte se psihologa, jer nećete pomoći. Najbolje što možete da uradite je da sebi priznate da je ponekad najbolje odustati, piše Index.