Možda zvuči čudno, ali sve veći broj muškaraca tvrdi da pati od sindroma koji ih tjera da pokušavaju da vode ljubav u snu, čega se poslije ne sjećaju.
- Osjetila sam nježno dodirivanje po nozi, a nakon nekoliko sekundi njegove ruke bile su svuda. Pomislila sam - ne ponovo i gurnula supruga na drugi kraj kreveta, rekla je Anita Sejer koja tvrdi da se ovo događa i do tri puta u toku jedne noći što je za nju naročito iscrpljuće.
Zvuči nevjerovatno, ali kada Anita ujutru kaže svom suprugu šta se dogodilo on ne može da vjeruje i tvrdi da tako nešto nije istina jer se ničega ne sjeća. Den ima 24 godine i nimalo mu nije svejedno kada mu Anita ispriča šta je radio u snu.
- Ljudi se često šale na moj račun, ali ovo je nešto što mi predstavlja veliki problem. Ponekad se probudim pored Anite i čim je pogledam svjestan sam da se opet dogodilo isto. Ali ja se zaista ničega ne sjećam i smeta mi što radim nešto što ne mogu da kontrolišem i zaustavim, rekao je Den čije se seksomnijačke epizode dešavaju svake druge nedjelje, a ponekad i nekoliko noći za redom.
Smatra se da od seksomnije pati oko četiri odsto Britanaca, a čak i oni čiji sindrom nije hroničan imali su bar nekoliko puta u životu ovaj problem.
Za ovo stanje postoji naučan naziv, a to je seksomnia, sindrom koji je prvi put identifikovan kao stanje devedesetih godina, a tek 2003. mu je posvećena veća naučno-istraživačka pažnja. Seksomnija je klasifikovana kao parasomnia, koja se odnosi na bilo kakvo neželjeno ponašanje u snu, kao što je hodanje, pričanje, škrgutanje zubima, pa čak i ustajanje i usisavanje.
Kako kaže Metju Voker, profesor neurologije u Nacionalnoj bolnici za neourologiju i Londonu, manifestacija seksomnije se najčešće dešava u prvih nekoliko sati sna.
U ovom periodu, dio mozga koji je zadužen za razmišljanje, planiranje i svjesno odlučivanje, isključuje se. Ali dio mozga zadužen za primalne potrebe kao što je glad ili želja za seksom, još su u funkciji. Tada su aktivnosti seksomijaka potpuno nenamjerne, a zbog stanja sličnog ajmneziji nema nikakvo sjećanje na ono što je uradio.
Čijenica je da muškarci češće pate od seksomnije od žena, a učestalost se povećava sa nivoom stresa ili pod dejstvo alkohola i droga. U ekstremnim slučajevima seksomija se liječi medikamentima, uključujući uredan život. To podrazumijeva bez buke i svjetla u spavaćoj sobi, kafa ne smije da se pije nakon 16 časova, nema konzumacije alkohola prije odlaska na spavanje, i minimum osam sati sna.