Kako ne doći u situaciju da nam je ljubav postala prazna navika? Kako ne biti među takvim parovima? Kako uspjeti i učiniti suprotno?
Mnogi stručnjaci nam govore i pišu o svojim iskustvima u radu i pokušavaju pomoći. Jedan od njih je i Džon Gotman, doktor psihologije, koji već oko 30 godina radi s parovima i istražuje šta je zajedničko parovima koji se rastaju a što je zajedničko onima koji ostaju zajedno. Njegovi prediktori raspada braka pravi su odgovor onima koji traže pokazatelje, smjernice koje mogu unaprijed pomoći da ne dođe do raspada braka ili veze. Kako nam govori dr. Gotman, opasni za vezu su:
1. Eksplozivni nastupi (provale bijesa) - način svađanja je bitan i on može dovesti do razvoda braka ili raspada veze. Ako se svađamo tako da dozvoljavamo sebi da bijes provaljuje iz nas i da jedno drugome govorimo jako ružne i duboko uvredljive stvari, koje nikada ne bismo rekli da nismo dozvolili bijesu da provali iz nas, na dobrom smo putu da nam veza propadne.
2. Četiri jahača apokalipse:
a. Kritika
b. Prezir
c. Odbrana
d. Zatvaranje
Ovi „jahači apokalipse“ su siguran put do raspada veze i ako im dozvolimo da „jašu“ u našoj vezi, vjerovatno ćemo se jednog dana osjećati kao da su prešli preko nas. Kritika i prezir uništavaju i seksualnu želju i kad partneri počnu da se brane i zatvaraju, seksa više nema.
3. Preplavljivanje osjećajima - fiziološka reakcija toliko preplavi čovjeka da napadne ili se povlači i zatvara se pred partnerom. I jedna i druga reakcija su duboko destruktivne za svaki odnos.
4. Neuspješno popravljanje - ne mogu se situacije brzo popraviti, nema brzog pomirenja. Partneri nakon svađe satima i danima ne komuniciraju i izbjegavaju seksualne odnose. Kad u vezi popravljanje narušenog odnosa više nije moguće, pitanje je ima li još poštovanja, razumjevanja i ljubavi u vezi?
5. Nedostatak zajedničkih lijepih sjećanja - par zaboravi kako je bilo na početku.
Osim ovih prediktora raspada veze, dr. Gotman nam govori i šta je zajedničko parovima koji uspjevaju. Sledeći pokazatelji su rezultat njegovog zaista dugogodišnjeg iskustva u radu s brojnim parovima koji su uspjeli i sačuvali svoju ljubav i nakon dugog niza godina zajedničkog života:
1. Poznavanje - Šta znam o partneru? Što on/ona voli da jede, da sluša… kakva mu/joj je bila prošlost? Koji su njegovi/njeni problemi bili dominantni u životu? Što ga/je raduje? Njegovanje poznavanja i prepoznavanja. Duboki bazični interes jednog za drugog. Suštinska zainteresovanost jednog za drugog. Ciljevi, brige, nade, očekivanja, strahovi - sve to treba znati o partneru.
2. Trajno negovanje poštovanja, cijenjenja i divljenja - Važno je u sebi njegovati poštovanje prema životu partnera i njegovati osjećaj zadovoljstva što je baš ta osoba moj/a partner/ka. Emocionalno inteligentni parovi takve situacije kreiraju i sami. Pozitivni osjećaji ne smiju kroz duži period biti prekriveni negativnima. Treba evocirati sretna sjećanja i osjećaj cijenjenja osobe s kojom živim.
3. Istinska zainteresovanost - Svakodnevna zainteresovanost koja se manifestuje kroz međusobnu razmjenu sitnih informacija o poslu, o danu, komentar o onom što partner/ka priča - da osjeti da je slušan/a.
4. Prihvaćanje uticaja partnera - To je, u istraživanju, bilo učestalije tj. više prisutno kod žena. Žene češće i više prihvaćaju utjecaj svog partnera u donošenju važnih odluka. Ako i muškarac odluči prihvatiti uticaj žene, pitati i uvažavati njeno mišljenje –istraživanje je pokazalo, da je to veliki i značajan pokazatelj pozitivne bračne perspektive.
5. Rješavanje rješivog - Ublažavanje eksplozivnih ispada, "zakočiti" mašinu kad se zahukta, znati kako smiriti sebe i drugoga. Npr. ne bismo se osjećali napadnuti ako partner/ka traži time-out kod preplavljivanja. Parovi koji ostaju zajedno su skloni kompromisu, tolerantni na greške drugog, prihvataju da se neke stvari ne mogu promjeniti. Kad smo u bliskom odnosu, aktiviraju se naši strahovi da će nas opet povrediti ono što nas je povredilo prije. U sebi, tačnije u „malom mozgu“ imamo "skladište" tih strahova. Ono je rijetko prazno i važno je biti svjestan da su ti strahovi u nama i da će ih neke situacije isprovocirati, da će neke situacije biti „okidači“ koji će pokrenuti te davno uskladištene strahove. Treba da upoznamo sebe i naučiti kako drugačije reagovati na poznate okidače.
6. Dijalog - sredstvo kojim se može prevladati neprevladivo. Ima stavova i različitosti kod dvoje ljudi koji uopšte nisu podložni promjeni ali dijalog pomaže da se bolje razumjemo. Dijalogom se ne napadamo već razmjenjujemo osjećaje, doživljaje, potrebe - bolje se razumemo. Kroz dijalog možemo doći do toga da se „složimo da se ne slažemo“ u određenom pitanju ili temi. Dijalogom možemo naći način kako živjeti s onim osobinama ili načinima partnera/ke koji mi nisu dragi niti ugodni.
7. Zajednički smisao (kulturni obrazac, zajedničke vrijednosti) - parovi koji ostaju zajedno, koji su zadovoljni sa brakom ili partnerstvom, imaju zajednički smisao, kreirali su svoj zajednički kulturni obrazac u kojem su prisutni uticaji obje porodice iz kojih potiču. Formirali su svoje posebne porodične vrijednosti, zajedništvo koje ima duboku duhovnu dimenziju. Partneri pomažu da dosegnu jedan nivo koji sami za sebe ne bi mogli dostići. To se postiže svakodnevicom: slavljenjem, svađanjem, mirenjem, poštovanjem, zajedništvom, odgojem…. Živeći na način koji pokazuje ljubav, poštovanje, interes za drugog. Važno je imati zajedničke rituale (npr. idemo u prodavnicu pa na kafu, svaku prvu nedelju u mjesecu idemo na večeru, idemo da se prošetamo prije spavanja) i hobije. Kroz te rituale i hobije se zbližavamo iz dana u dan i ako traju godinama zalog su da nam veza neće postati prazna.