Zanimljivosti

Pratite nas na Google news

Da li je vlasništvo nad stanom ili autom prevaziđeno?

Da li je vlasništvo nad stanom ili autom prevaziđeno?
Foto: N.N. | Da li je vlasništvo nad stanom ili autom prevaziđeno?
N.N.

Ekonomija dijeljenja (shareconomy) ili zajednička, saradnička potrošnja sve je popularnija.

To je ideja da stvari treba koristiti umjesto posjedovati, razmjenjivati ih umjesto na njih trošiti novac, posuditi ih umjesto kupiti, poklanjati umjesto bacati.

Za to su najzaslužnije društvene mreže, a njih najčešće koriste mladi, koji su naučili u virtuelnom svijetu s drugima dijeliti svoje fotografije, informacije, stavove pa i intimu, pa im ni dijeljenje stvari u stvarnom životu ne pada teško.

"Airbnb" prodaje desetine miliona noćenja, a u vlasništvu nema niti jednu nekretninu. "Uber", najveći provajder gradskog prevoza, nema u vlasništvu niti jedan automobil. "Facebook", najveća medijska platforma, ne proizvodi svoje vijesti. "Alibaba", najveći trgovac, nema svoje proizvode.

"U Splitu smo prespavali jednu noć, a smještaj je bio fantastičan. Ivan je bio sjajan domaćin. Dočekao nas je na autobuskom stajalištu i pokazao nam grad. Bio nam je veliki prijatelj u potpuno nepoznatoj sredini", komentarisao je oduševljeno jedan korisnik portala airbnb.de boravak u privatnom domu jednog Splićanina, gdje je spavanje platio 24 evra. Dok hotelski smještaj u svijetu navodno stagnira, u "Airbnbu" se hvale rastom od 400 odsto godišnje i desetinama miliona rezervisanih noćenja.

Slično je i s principom dijeljenja automobila: vlasnici ih nude putem interneta na korištenje uz malu naknadu ili zajedničku vožnju uz podjelu troškova, čime se štedi benzin, smanjuje gužva i zagađenje životne sredine.

Dovoljno je na portalu upisati mjesto polaska i dolaska, broj putnika i datum putovanja, pa će vam se odmah izlistati ponude i cijene. Dok je "carsharing" još donedavno bio suviše komplikovan, u eri pametnih telefona i novih aplikacija postaje banalno jednostavan.

Globalni fenomen dijeljenja

Takve platforme počele su stidljivo na internetu krajem 2008, nudeći alternativno, jeftino prenoćište i prevoz u San Francisku i Njujorku, a uskoro su prerasle u globalni fenomen i ogledni primjer onoga što nazivamo trendom ekonomije dijeljenja (Shareconomy) ili zajedničke, saradničke potrošnje, ideje da stvari treba koristiti umjesto posjedovati, razmjenjivati ih umjesto na njih trošiti novac, posuditi ih umjesto kupiti, poklanjati umjesto bacati, a sve uz pomoć interneta.

Moja kućica, moja slobodica. Moj auto, moj brodić, moja zemlja, moja vikendica… Vikendicu koristite mjesec dana ljeti ako niste penzionisani, a ostatak godine Jadranska obala puna je praznih kućerina u koje ste utukli desetine hiljada evra.

Brod koristite dvanaest puta manje od automobila, a  gledajući čisto ekonomski  ni auto vam neće opravdati ulaganja ako njime ne prođete godišnje stotinak hiljada kilometara. Pa zašto nešto od toga ne biste dijelili s nekim drugim? Profitiraćete i vi i taj drugi, novčanik vam neće kopniti, a životna sredina će vam zahvaliti zbog manje betona, izduvnih gasova i smeća.

Racionalizam nasuprot vulgarnom konzumerizmu

Zagovarati društvo zajedništva i racionalnog korištenja dobara nasuprot društvu vulgarnog konzumerizma, koje troši sirovine i energiju  tako danas sve više razmišlja generacija "milenijalaca", mladih Amerikanaca i Evropljana od 18 do 35 godina, koji stvari sve više dijele s drugima, a sve manje kupuju, posjeduju i gomilaju, s namjerom da zaštite životnu sredinu i bolje koriste resurse.

Za taj trend najzaslužnije su društvene mreže, tvrde stručnjaci, a njih najčešće koriste mladi, koji su naučili u virtuelnom svijetu s drugima dijeliti svoje fotografije, informacije, mišljenje, stavove, utiske, kritike, ukus, čak i intimu, pa im ni dijeljenje stvari u stvarnom životu ne pada teško. Uostalom, i jedan svjetski sajam informacijskih tehnologija CeBIT bio je posvećen cloud aplikacijama, gdje je naglasak bio na zajedničkom korištenju znanja, resursa i iskustva.

Dok je babyboom generacija, rođena između 1950. i 1970, dokazivala slobodu i uspjeh gomilanjem kuća i automobila (to sada čini nouveau rich u zemljama bivšeg socijalizma), američki i evropski "milenijalci" ulažu u sebe i doživljaje.

Odrastajući s finansijskom krizom i nezaposlenošću, masovnom proizvodnjom hrane i zastrašujućim klimatskim promjenama, uče da žive skromnije i u manjim urbanim, najčešće iznajmljenim stanovima, umjesto u prostranim prigradskim kućama.

Međutim, inteligentnim odricanjem ne žele štedjeti samo novac, nego svjesnom promjenom načina potrošnje utisnuti bezličnoj neoliberalnoj ekonomiji socijalno lice. Harald Heinrichs s Univerziteta Leuphana u Lineburgu tvrdi da 25 odsto nove urbane generacije u Njemačkoj više važnosti pridaje tzv. postmaterijalističkim vrijednostima  društvenim vezama i kvalitetu životne sredine, a ne posjedovanju i potrošnji.

(investitor.me)

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije