Kilometrima daleko od glavnih puteva, u ruralnoj Africi, fudbalske lopte nejednako odskaču.
Tereni za igru su sasušeni, zarasli u korov, pjeskoviti - bilo kakva ravna površina će poslužiti. Stative mogu da se naprave od prikupljenog drveta mahagonija ili od onog koje nanese voda. Neka stopala su bosa, druga u pohabanim patikama, čizmama, gumenim sandalama. Bilo kako bilo, djeca vješto i razigrano šutiraju i jure za ovim ručno pravljenim loptama, nadmećući se za ponos i radost - iz čistog uživanja u igri.
Fotograf Džesika Hiltut, koja živi u Belgiji, iskusila je kako izgleda fudbal daleko od blještavih reflektora i velikih stadiona na, rekli bismo, drugom kraju svijeta. Naime, u sedam mjeseci tokom kojih je obišla deset zemalja i prešla više od 20.000 kilometara - otkrila je da postoji igra za široke narodne mase u kojoj strast nadvladava siromaštvo, etički koncept oslanjanja na sopstvene snage i činjenicu da jedna lopta može da "usreći cijelo jedno selo".
U tridesetak fudbalom opčinjenih mjesta koje je posjetila, u zemljama od Južnoafričke Republike do Obale Slonovače, kotrljale su se lopte napravljene od svega što se našlo pri ruci: od krpe ili čarape, automobilske gume ili kore drveta i plastične kese. Svaka od njih je mogla da potraje nekoliko dana ili mjeseci na terenu od šljunka ili tvrde zemlje. Gdje god je išla, Hiltutova je kupovne lopte, koje je držala u svom autu, trampila za ove "genijalne male dragulje", koje su većinom napravila djeca.
Fudbal u Africi ima dugu tradiciju, kaže Piter Aledži, pisac i profesor istorije na Državnom univerzitetu u Mičigenu. Godinu dana prije nego što su u Londonu uspostavljena međunarodna fudbalska pravila, 1862. godine igrani su mečevi u Kejptaunu i Port Elizabetu. Igra se po ovom kontinentu razgranavala putem evropskog kolonijalizma, širila se zahvaljujući vojnicima i trgovcima, željezničkim linijama i misionarskim školama. Lokalno stanovništvo ju je brzo prihvatalo, a potom joj je davalo regionalna obilježja.
"Ako uopšte ima pozitivnih stvari koje su proizašle iz surovog i neravnopravnog susreta zapadnjačke i afričke kulture", piše istoričar fudbala Dejvid Goldblat, "onda se među njih mora ubrojati dolazak fudbala u Afriku."
U prošlom vijeku afrički igrači su promijenili izgled ove globalne igre. Kako su se zemlje urbanizovale i proglašavale nezavisnost, priključivale su se Međunarodnoj federaciji fudbalskih asocijacija (FIFA) i zapaženo se takmičile na svjetskim prvenstvima. Danas hiljade afričkih fudbalskih "akademija" - neke licencirane, neke nelicencirane - regrutuju dječake iz gradova, naselja i raznih zabiti, gdje ova igra odiše čvrstinom, odvažnošću, kontrolom lopte i improvizacijom. Nekolicina odabranih nastavlja da igra u Evropi ili dobija poziv za nacionalne timove, a ogromna većina ne dospije do profesionalnog nivoa.
Ali to i nije poenta "sirove igre" kakva se igra u unutrašnjosti, kaže Abubakari Abdul-Ganiu, učitelj koji nadgleda omladinske klubove u Tamali, u Gani. "To je strast svih nas ovdje", kaže on. "Ona nam donosi zadovoljstvo i spaja nas. Dok traje meč, mi zaboravljamo sve naše sporove. Većina klubova ne dozvoljava dječacima da igraju ukoliko ne idu u školu. Činimo sve što je u našoj moći da formiramo ove mlade ljude i učinimo ih društveno odgovornima, tako da je za nas fudbal i instrument nade", rekao je Abdul-Ganiu.
Lopta kroz istoriju
Bizaran podatak iz legendi govori da su lopte u dalekoj prošlosti bile ljudske glave, životinjske lobanje ili čak neki drugi dijelovi tijela, poput mjehura, te su bile prišivene tkaninom zbog dobijanja potrebnog oblika. Takođe, prema jednoj srednjovjekovnoj legendi, cijelo selo je udaralo lobanju određenim putem do trga obližnjeg sela. Zauzvrat, protivnici iz tog sela radili su isto i to na stranu suparnika. Prepoznajete fudbal?
Kako je udaranje lopte sport koji postoji oduvijek, tako su i lopte postojale već u doba Antike, naravno i prije. Tada su bile ispunjene raznim materijalima kako bi bile okrugle. Tek su u srednjem vijeku lopte počeli puniti vazduhom. Prve lopte bile su životinjski mjehuri obloženi kožom. Ručno su šivene i često su gubile oblik tokom igre. Takođe bi se natopile vodom i postale teške ukoliko je padala kiša i tako otežavala duga dodavanja. Lopte prije 1940. nisu bile vodootporne, a zadnji je šav bio spojen vezicom.
Godina 1855. jedna je od najvažnijih za istoriju nastanka klasičnih fudbalskih lopti. Naime, nekoliko godina prije toga (1836) Čarls Gudjear patentirao je gume, da bi od tog materijala bila projektovana i izrađena prva fudbalska lopta. Danas je izložena u "National Soccer Hall of Fame" u Njujorku. Time je Čarls zapisan kao izumitelj moderne fudbalske lopte.
Masovna proizvodnja fudbalskih lopti krenula je s Engleskom ligom osnovanom 1888. godine.
(Nationalgeographic.rs)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.