Istorija

Dan kada je napadnut Sovjetski Savez: "Pucali su i u pidžamama"

Dan kada je napadnut Sovjetski Savez: "Pucali su i u pidžamama"
Foto: Tanjug/AP | Dan kada je napadnut Sovjetski Savez: "Pucali su i u pidžamama"
N.N.

"Operacija Barbarosa" - pod tim kodnim imenom Njemački rajh je prije 80 godina, 22. juna 1941, napao Sovjetski Savez. "Blickrigom" Adolfa Hitlera na istok počela je najkrvavija faza Drugog svjetskog rata.

Nacionalsocijalistički diktator Adolf Hitler i njegovi generali mjesecima su se pripremali za taj trenutak. A onda je, u nedjelju, 22. juna 1941. godine, došlo vrijeme za akciju: u 3.15 Vermaht je napao Sovjetski Savez. Bez objave rata i bez obzira na ranije sklopljeni ugovor o nenapadanju, tzv. Pakt Hitler-Staljin.

Više od tri i po miliona njemačkih vojnika i njihovih saveznika napadaju uz podršku artiljerije, aviona i tenkova - brzo, masivno, nemilosrdno. Luftvafe bombarduje sovjetske avione već na tlu. Borbena linija između Baltičkog i Crnog mora dugačka je 1.600 kilometara, to je najduži front u istoriji.

Napad je vojnike Crvene armije zatekao nespremne. "Izlazili su čak i u pidžamama, a zatim pucali. Bili su potpuno iznenađeni", sjeća se bivši vojnik Vermahta Gerhard Gerc. Video-snimak s njegovim svjedočenjem nalazi se na internet-portalu Kuće istorije u Bonu.

Šef sovjetske države i komunističke partije Josif Staljin odbacivao je sva upozorenja. Rekao je da ne vjeruje da bi se Hitler usudio da napadne gigantsko carstvo i nije na vrijeme izvršio mobilizaciju.

Njemačka propaganda opisivala je napad kao "preventivni" - protiv neposredne vojne agresije boljševika. U stvarnosti, Hitler vodi kampanju bezobzirnog i beskrupuloznog osvajanja. Diktator sanja o novom "životnom prostoru" za Nijemce na istoku. O "Velikom njemačkom carstvu", od Atlantika do Urala.

Hitlerov krstaški rat

Hitler rat vidi kao borbu za opstanak svjetonazora i rasa. Kampanja protiv Sovjetskog Saveza za njega je krstaški rat protiv "svjetskog jevrejstva" i komunizma. Simbolično je to da se velika ofanziva odvija pod kodnim nazivom "Operacija Barbarosa". To je aluzija na cara Fridriha I Barbarosu (1122-1190) koji je Rimsko-njemačko carstvo odveo u krstaške ratove.

Hitlerov rat pokazao se kao masovni vojni zločin. Mnogi vojnici, mozga ispranog ideologijom "krvi i tla", vjeruju da su kao "arijevska rasa" superiorniji od slovenskih naroda. "Naši nadređeni stalno su nam govorili da su Rusi podljudi, da su neobrazovani", kaže bivši vojnik Vermahta Herbert Bajer u snimku na portalu bonskog muzeja njemačke istorije.

Ministar spoljnih poslova Rajha Joahim fon Ribentrop i sovjetski diktator Josif Stalini neposredno po potpisivanju pakta o nenapadanju 1939.

"Hitlerov napad na Sovjetski Savez bio je rat uništenja. Osim vojnih ciljeva, on je imao za cilj ideološki utemeljeno i planirano uništavanje čitave države i njenog stanovništva", kaže za DW istoričar Kris Helmeke iz Centra za vojnu istoriju i sociologiju Bundesvera u Potsdamu."Po svojoj sveobuhvatnoj zločinačkoj dimenziji, njemačko-sovjetski rat ima jedinstveno obilježje u istoriji".

Ratni zločini

Zarobljeno je 5,6 miliona sovjetskih vojnika i zatim u Njemačkoj angažovano na prisilnom radu. Njih 3,3 miliona pritom je izgubilo život. SS-jedinice progonile su jevrejsko stanovništvo na okupiranim teritorijima, uz podršku Vermahta.

"Jevreje su izvlačili iz kuća i oni su morali da sa sobom ponesu lopatu da bi sami sebi iskopali grob. Onda bi ih strijeljala žandarmerija", priča svjedok i bivši vojnik Vili Hajn u snimku iz Kuće istorije. Uz to je postojala i tzv. naredba o komesarima kojom je bilo propisano da se politički komesari Crvene armije, nakon zarobljavanja, odmah strijeljaju.

Njemački osvajači u početku su bili sigurni u svoju pobjedu. Vermaht je zauzeo Ukrajinu, Bjelorusiju i baltičke države. Vjerovali su da će uskoro zauzeti i Moskvu. Ipak, nije im pošlo za rukom da unište Crvenu armiju u toj mjeri da ona više ne može da pruža nikakav otpor. Rat se otegao, a Vermaht je bio nedovoljno pripremljen za oštre i hladne zime s temperaturama od minus 50 stepeni.

Bez strategije za dugotrajni rat

Hitler je u velikoj mjeri potcijenio sovjetskog protivnika, tako glasi zaključaj istoričara Krisa Helmekea. "U stvari, vojnici Crvene armije borili su se žilavo i uporno. Njihovi komandanti su neprestano učili". Pretpostavljalo se da "Sovjetski Savez može biti srušen u velikom munjevitom ratu (blickrigu), s bitkama u blizini granice. Nisu postojali planovi u slučaju neuspjeha tog koncepta", kaže Helmeke. Uz to, ni njemačka privreda nije bila spremna za dugotrajni rat, objašnjava istoričar. "Jednostavno, nije se imalo resursa".

Najkasnije nakon poraza u bitki za Staljingrad 2. februara 1943. godine, Hitlerovi planovi o osvajanju su propali. Njemački rajh poveo je rat na dva fronta, protiv zapadnih saveznika i Sovjetskog Saveza. Neuspjeh poduhvata "Barbaros" smatra se prekretnicom u Drugom svjetskom ratu (1.9.1939 - 8.5.1945). "Može se reći da je rat već 1941. bio strateški izgubljen", kaže istoričar Helmeke.

Posljedice toga mogu se osjetiti i danas u centralnoj i istočnoj Evropi - od pomjeranja granica, pa do kulture sjećanja. "Rat je u postsovjetskim državama živ, a pritom ne mislim samo na Rusku Federaciju", kaže za DW direktor Njemačko-ruskog muzeja "Berlin-Karlshorst" Jerg More. "Svi ti tragovi - mrtvi, teško traumatizovani, ranjeni, protjerani koji su nakon rata morali da žive negdje drugdje - sve to se nalazi u porodičnim pričama čak i danas, u trećoj, četvrtoj i petoj generaciji", kaže More.

Pomirenje među ljudima

Krvava prošlost igra stalnu ulogu u bilateralnim odnosima s državama bivšeg Sovjetskog Saveza, prije svega na političkom nivou. "Vlade poručuju: 'To ne možemo da zaboravimo'. I to je viši oblik korišćenja istorije u dnevnopolitičke svrhe", ocjenjuje direktor Njemačko-ruskog muzeja.

Ipak, prema Moreovom mišljenju, pomirenje postoji, uprkos ogromnoj patnji. Pa čak i bezrezervno pomirenje: "Smatram da je to zapanjujuće, pogotovo na nivou običnih ljudi." Naravno, kaže Moro, priče se ne zaboravljaju. "Mi Nijemci rado i proaktivno započinjemo rasprave o krivici, i to nam je dozvoljeno. Ali to se od nas uopšte ne traži. Zbog toga i kažem da je gest pomirenja zaista bez zadrške".

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije