Početkom 17. vijeka Zagreb je još velikim dijelom nosio srednjovjekovna obilježja, što je bila posljedica dugotrajne osmanske opasnosti i shodno tome stalnog ulaganja gradskih sredstava u obnovu zidina i kula.
U takvim prilikama grad je još uvijek bio prepun drvenih kuća i uskih uličica, no s promjenom sigurnosnih prilika situacija se postupno promijenila.
Ne samo da se grad izgradio već se u njega dobrim dijelom naselilo i plemstvo. Zagreb je u to vrijeme dobio početna reprezentativna obilježja, a u skladu s promijenjenim okolnostima njegovi su se oci mogli pozabaviti i s gradskim redom.
Krajem ovog vijeka gradom su još uvijek tumarale domaće životinje, pa da ste kojim slučajem živjeli tada u Zagrebu ne bi vam bilo nimalo čudno da su oko vas svinje koje non stop nešto grickaju i kopkaju po gradskim ulicama.
Rudolf Horvat u svojoj “Prošlosti grada Zagreba” pisao je o sjednicama gradskog vijeća koje su nastojale urediti gradske prilike i po pitanju čistoće. Tako znamo da su gradski oci održali dvije sjednice posvećene ovoj tematici. Jedna je održana 3. Februara 1699. i na njoj je utvrđeno da je situacija u gradu po pitanju držanja domaćih životinja izmakla kontroli i da se pod hitno mora riješiti. Ljudi su u gradu Zagrebu ponajviše držali konje, krave i svinje i to još od vremena srednjeg vijeka.
Na sjednici je odlučeno da konji mogu ostati u svojim gradskim stajama, no da krave i svinje moraju van. U tom smislu su im se trebale izgraditi nove staje u Podgrađu. Podgrađe je podrazumijevalo tada područje od Manduševca preko Frankopanske ulice, Britanskog trga i na terenu dalje Ilicom prema zapadu. U gradu su se smjele prema ovim novim odredbama držati samo tovne svinje pod uslovom da su pod kontrolom i da ne mogu pobjeći na ulicu. Gradsko vijeće je kao rok za provođenje ovih odredbi odredilo 24. aprila 1699. Godine, prenosi Povijest.hr.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.