Istorija

Kuga među lovcima i sakupljačima mijenja sliku o epidemijama

Kuga među lovcima i sakupljačima mijenja sliku o epidemijama
Foto: Pixnio | Kuga među lovcima i sakupljačima mijenja sliku o epidemijama

U zubima ljudi sahranjenih kraj Bajkalskog jezera u jugoistočnom Sibiru naučnici su pronašli DNK bakterije koja uzrokuje kugu. Analiza ostataka s četiri groblja ukazuje na dva talasa zaraze, od kojih je prvi počeo prije oko 5.500 godina.

Studija, objavljena 17. juna 2026. u časopisu "Nature", pokazuje da su smrtonosne epidemije kuge mogle zahvatiti i male, pokretne zajednice lovaca i sakupljača.

Šta su naučnici otkrili u zubima sahranjenih?

Na nalazištima kraj Bajkala arheolozi su još osamdesetih godina prošlog vijeka otkrivali grobove s glinenim posudama i vrhovima strijela. Takva groblja zajednice su često koristile vijekovima. Međutim, datiranje ostataka i analiza srodstva pokazali su da je u prvom talasu više članova istih porodica umrlo u razdoblju kraćem od jedne generacije. Nekoliko vijekova kasnije uslijedio je drugi talas.

Tragovi bakterije Yersinia pestis pronađeni su kod 39 odsto analiziranih osoba iz kasnog neolita na četiri groblja. Taj procenat pokazuje koliko je uzoraka bilo pozitivno, dok ukupan broj zaraženih ostaje nepoznat. Poređenja radi, ranije istraživanje ostataka iz londonskog groblja Ist Smitfild, gdje su sahranjivane žrtve Crne smrti, otkrilo je bakteriju u oko 20 odsto uzoraka, navodi nature.

Zašto su dječji grobovi privukli pažnju istraživača?

Na dva groblja s više otkrivenih slučajeva među umrlima je bilo neuobičajeno mnogo djece. Najviše smrtnih slučajeva zabilježeno je među djecom od približno osam do 11 godina. U pojedinim grobovima zajedno su sahranjivani braća i sestre. Takav raspored, uz genetske tragove zaraze kod bliskih srodnika, podupire pretpostavku da se bolest prenosila među ljudima. Istraživači još ne znaju zašto su djeca bila toliko zastupljena među umrlima.

Da li je to bila ista kuga koja je poharala Evropu?

Drevni sojevi iz Bajkala razlikovali su se od onih povezanih s kasnijom bubonskom kugom. Prema studiji, sojevi sposobni da izazovu bubonski oblik pojavili su se prije oko 3.800 godina. Nalazi iz Sibira saglasni su s mogućnošću da je tadašnja zaraza imala plućni oblik i širila se s čovjeka na čovjeka. Tačan oblik bolesti kod pojedinih sahranjenih osoba ostaje nepoznat. 

Dugo se smatralo da su stalna naselja, u kojima su ljudi i životinje živjeli blizu jedni drugih, stvorila uslove za rane epidemije kuge. Bajkalski nalaz pokazuje da su se teške epidemije javljale i među zajednicama koje su živjele od lova i sakupljanja. Dogodilo se to hiljadama godina prije Justinijanove kuge na Sredozemlju i Crne smrti, koja je u 14. vijeku usmrtila oko trećine stanovništva Evrope.

Jesu li mrmoti bili izvor zaraze?

Mrmoti, veliki glodari koji i danas mogu biti prirodni rezervoar bakterije kuge u tom dijelu Azije, jedan su od mogućih izvora prvih infekcija kod Bajkala. Na starijim grobljima u regionu pronađene su stotine njihovih sjekutića korištenih kao grobni prilozi, što svjedoči o tome da su ljudi dolazili u kontakt s tim životinjama. Istraživači pretpostavljaju da je zaraza mogla preći sa životinja na ljude, a zatim se širiti među povezanim zajednicama.

"Mislimo da je ovo dokaz da su ljudi prenosili zarazu iz jedne grupe u drugu", rekao je za HISTORY Ruairi Maklaud, istraživač s Univerziteta u Oksfordu i jedan od vodećih autora studije.

Najčitanije