Istraživači sa Tokijskog gradskog univerziteta napravili su replike oruđa iz kamenog doba i upotrebili ih za niz zadataka da bi vidjeli kako različite aktivnosti ostavljaju tragove.
Otkrili su da nam kombinacija makroskopskih i mikroskopskih tragova može reći kako su kamene ivice korišćene. Njihovi kriterijumi pomažu da se razlikuju oruđa za seču drva od drugih aktivnosti. Osim toga, datirane kamene ivice mogu poslužiti za utvrđivanje kad su rani ljudi počeli da upotrebljavaju drvenu građu, piše Phys.org.
Za preistorijske ljude, napredak u tehnologiji obrade drveta bio je revolucionaran. Dok paleolitski (rano kameno doba) artefakti ukazuju na upotrebu drveta za prosta oruđa kao što su koplja ili štapovi za bacanje, kasniji mezolitski i neolitski artefakti ukazuju na mnogo kompleksnije upotrebe, za izgradnju kuća, čamaca, lukova i bunara.
To pokazuje dostupnost oruđa koja omogućavaju ljudima da prave sve složenije drvene instrumente, naročito uglačanih kamenih sjekira.
Međutim, dok se razvijena tehnologija obrade drveta generalno smatra povezanom sa načinom života u neolitskom dobu holocena, počev od pre otprilike 10.000 godina, pronađene su sjekire od izbrušenog kamena iz znatno ranijih perioda.
Na lokacijama širom Australije i Japana, pronađeni su mnogi artefakti sa izbrušenim ivicama iz morske izotopne faze 3 (prije oko 60.000-30.000 godina). Pitanje za šta su korišćeni u tako ranom periodu.
Istraživači su radi testiranja napravili replike oruđa koja su mogla biti korišćena u ranom gornjem paleolitu (pre oko 38.000-30.000 godina). Ivice su izrađene i uglačane pomoću tehnika razbijanja i brušenja koje bi bile dostupne u to vrijeme.
Zatim su ta oruđa upotrebljena u 15 različitih aktivnosti, uključujući obaranje drveća, obradu kože i kasapljenje, kao i nošenje unaokolo i nepažljivo postupanje.
Ivice su onda ispitane makroskopski i mikroskopski. Otkriveno je da aktivnosti kao što je sječa drveća ostavljaju karakteristične, makroskopske frakture na kamenu; frikcija na mikronskom nivou između kamene ivice i drveta takođe pravi mikroskopske tragove koji se mogu koristiti za dijagnozu.
Iako same frakture ne mogu pokazati za šta je oruđe korišćeno, kombinacija makroskopskih i mikroskopskih dokaza može doprinijeti pouzdanim zaključcima o tome da li su ivice korišćene za obaranje drveća.
Istraživači vjeruju da bi postojanje sličnih tragova na ivicama pravih artefakata iz morske izotopne faze 3 značilo da su ljudi unaprijedili tehnologiju obrade drveta iz znatno ranijih vremena nego što se trenutno vjeruje.
To bi izmijenilo naše razumijevanje kako su ljudi iz ledenog doba koristili kameno oruđe i kako se takva tehnologija proširila u različite sredine.
(Telegraf Nauka/Phys.org)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.