Gandalfovo ime nalazi se na staronordijskom popisu patuljaka, Aragornov prekovani mač ima prethodnika u islandskoj sagi, a zlatna dvorana Rohana podsjeća na dvor iz "Beovulfa". Dž. R. R. Tolkin, profesor anglosaksonskog jezika na Oksfordu, decenijama je proučavao jezike i književnost srednjovjekovne Evrope. Tragovi tog rada u Međuzemlju vide se u imenima, prizorima i simbolima, od "Hobita" do "Gospodara prstenova".
Kako je "Beovulf" ostavio trag u Rohanu i "Hobitu"?
Jedini sačuvani rukopis "Beovulfa" nastao je oko 1000. godine, a sama pjesma vjerovatno je starija. Radnja je smještena u Skandinaviju šestog vijeka i prati ratnika Beovulfa u borbi s Grendelom, Grendelovom majkom i zmajem koji čuva blago. U predavanju "Beovulf: Čudovišta i kritičari" iz 1936. Tolkin je branio književnu vrijednost epa i ukazao na važnost čudovišta za njegovu priču. Njegov prevod s komentarima objavljen je posthumno 2014. godine.
U "Gospodaru prstenova" prijem pred zlatnom dvoranom kralja Teodena podsjeća na dolazak Beovulfa u dansku dvoranu Heorot. U "Hobitu" Bilbo Bagins odnosi zlatni pehar iz zmajevog blaga, kao što se pehar krade i u staroengleskom epu. "'Beovulf' je među mojim najcjenjenijim izvorima", napisao je Tolkin 1938. u pismu listu "Observer". Dodao je da mu ep nije bio svjesno na umu dok je pisao taj prizor i da je krađa pehara prirodno proistekla iz radnje.
Kako je Gandalf dobio ime iz "Poetske Ede"?
"Poetska Eda" okuplja staronordijske pjesme o bogovima, junacima i Ragnaroku, završnom sukobu u nordijskoj mitologiji. Mnoge su sačuvane u islandskom rukopisu "Codex Regius" iz 13. vijeka. U pjesmi "Völuspá" nalazi se "Dvergatal", popis patuljaka u kojem se prepoznaju imena Torina, Dvalina, Filija, Kilija, Bifura, Bofura i Bombura.
Na tom popisu nalazi se i Gandálfr, ime koje se često tumači kao "vilenjak sa štapom". Tolkin ga je dao čarobnjaku. U pismu "Observeru" i sam je naveo da imena patuljaka i čarobnjaka potiču iz starije, odnosno "Poetske Ede".
Šta "Prozna Eda" otkriva o vilenjacima i Međuzemlju?
Islandski učenjak Snori Sturluson u 13. vijeku sastavio je "Proznu Edu", priručnik koji objašnjava kako se nordijski mitovi koriste u tradicionalnom skaldskom pjesništvu. Njegovi svijetli vilenjaci, Ljósálfar, i tamni vilenjaci, Dökkálfar, imaju odjeka u Tolkinovoj podjeli na vilenjake svjetlosti i tame.
Nordijski Midgard, središnji svijet ljudi, pripada istoj jezičkoj tradiciji kao i Tolkinovo Međuzemlje. Pisac je engleski naziv Middle-earth vezao za srednjoengleski oblik middel-erde i staroengleski middangeard, naziv za nastanjeni svijet ljudi.
Kako se islandska saga ogleda u priči o prstenu i maču?
U "Sagi o Volsunzima" iz 13. vijeka junak Sigurd ubija zmaja Fafnira, a ukleti prsten Andvaranaut donosi propast onima koji ga posjeduju. Fafnirova pohlepa priziva Smauga i Goluma, dok Andvaranaut nudi paralelu s Jedinstvenim Prstenom. Sličnost je naročito vidljiva kod mačeva. Sigurdov Gram ponovo je iskovan od krhotina, baš kao što je Aragornov naslijeđeni Narsil prekovan u Anduril.
Tolkin se Sigurdu i Fafniru osvrnuo u predavanju "O bajkama" iz 1939. godine. Nordijsku legendu obradio je i u vlastitim narativnim pjesmama, koje je njegov sin Kristofer priredio i objavio 2009. pod naslovom "Legenda o Sigurdu i Gudrun".
Gdje se u romanu vide tragovi latinske Vulgate?
Vulgata, latinski biblijski tekst vezan za prevodilački rad svetog Jeronima krajem četvrtog vijeka, vijekovima je bila temeljni biblijski tekst zapadnog hrišćanstva. U Tolkinovom romanu hrišćanski uticaj prepoznaje se u motivima proviđenja, milosti i iskušenja. Jedinstveni Prsten može se čitati kao simbol moći grijeha da iskvari onoga ko mu se prepusti. Prsten je uništen 25. marta, na datum Blagovijesti koji se u dijelu hrišćanske tradicije povezuje i s Hristovim raspećem.
U pismu svešteniku i ranom čitaocu Robertu Mariju iz 1953. Tolkin je "Gospodara prstenova" opisao kao "u osnovi religiozno i katoličko djelo". Objasnio je da je iz zamišljenog svijeta izostavio gotovo sve izričite reference na religiju i vjerske obrede. "Religijski element utkan je u priču i simboliku", napisao je.