Poznato je da je tokom masovnih staljinističkih čistki u partiji vladala atmosfera užasa, ali čak i u ovoj situaciji postojala je osoba koja je pokušala da se otvoreno suprotstavi sovjetskom vođi Josifu Visarionoviču Staljinu.
U ranim godinama David Aronovič Gutman, koji je postao poznat pod pseudonimom Dmitrij Arkadjevič Šmit, rođen je 1896. godine u Priluku, u Poltavskoj guberniji.
Njegova porodica nije bila bogata, pa je počeo da radi od malih nogu. Tokom Prvog svjetskog rata, Šmit je pozvan u vojsku.
Malo je pričao o svojim podvizima na frontu, samo je napomenuo da "trune u zavojima". Iako je, naravno, ovo potcjenjivanje. U to vrijeme Jevrej je mogao postati potpuni vitez Svetog Đorđa, kao što je bio Dmitrij Šmit, samo pokazujući nevjerovatnu hrabrost u borbi.
Šmit je sa oduševljenjem pozdravljao dolazak boljševika na vlast. Nakon revolucije, odigrao je važnu ulogu u uspostavljanju sovjetske vlasti u zemlji. Od 1918. do 1920. godine, on se borio na frontovima građanskog rata, počevši od komandanta puka pa do komandanta grupe trupa u pravcu Hersona. Za iskazanu hrabrost u borbi odlikovan je sa dva ordena Crvene zastave.
U jednom od izvještaja o njemu je pisalo: "Drug Šmit je bio ozbiljno šokiran, ali je ostao u službi, nastavljajući lično komandovati brigadom i lično djelovati na top u borbi s neprijateljskim oklopnim vozom."
"Gledaj, Koba, odsjeći ću ti uši"
Nakon građanskog rata, Dmitrij Šmit je nastavio školovanje i diplomirao na Visokim akademskim kursevima Crvene armije.
Godine 1926. postavljen je za komandanta 7. Samarske konjičke divizije. U svojim političkim uvjerenjima, Šmit je bio aktivan "trockista".
I isključenje Lava Trockog iz partije u novembru 1927. negativno se odrazilo na njega. Šmit je u decembru stigao u Moskvu, gdje se sastao sa Josifom Staljinom.
Otvoreno je pred svima izjavio: "Vidi, Koba, odsjeći ću ti uši!" i zaprijetio sovjetskom vođi zamišljenom sabljom.
Istoričari smatraju da vođa naroda nije mogao oprostiti komandantu divizije takav bezobrazluk.
Šmit je i dalje bio poznat kao usijana glava. Na primjer, jedan od viših oficira 1928. Godine je uvrijedio Šmitovu ženu, ali komandant divizije to nije tolerisao i pucao mu je u stomak, nakon čega ga je spustio niz stepenice.
Oficir je preživio i, u suštini, neprijatna situacija je zataškana.
Dmitrij Arkadjevič je jednostavno privremeno prebačen u Vladikavkaz. Kasnije se vratio u Ukrajinu, diplomirao na Vojnoj akademiji i nastavio da se uspješno kreće na ljestvici karijere.
Hapšenje i pogubljenje
Šmit je 5. jula 1936. uhapšen u Kijevu, nakon čega je odveden u Moskvu. Na ispitivanju 9. jula 1936. izjavio je da ne pripada trockističkim kontrarevolucionarnim organizacijama. Napisao je i pismo Klimentu Vorošilovu, uvjeravajući svoju lojalnost partiji i Staljinovoj stvari. Istraga protiv komandanta divizije trajala je više od godinu dana.
Dmitrij Arkadjevič se čak obratio Staljinu za pomoć, ali je njegov zahtjev potpuno ignorisan. Po svemu sudeći, Staljin nikada nije mogao da oprosti komandantu divizije prijetnju da će mu odsjeći uši.
Na kraju, Šmit se pokolebao. U svojoj izjavi od juna 1937. komandant divizije priznaje da je bio član vojne organizacije i da sprema kontrarevolucionarni udar.
Istog dana, Šmit je tokom ispitivanja izjavio: "Razložen sam, moja nada u antisovjetski puč je potpuno propala i moje dalje poricanje je beskorisno".
Komandant divizije priznao je sve optužbe koje mu se stavljaju na teret, pogotovo što su protiv njega svjedočili i drugi uhapšeni. Bilo je jasno da iz Staljinovih tamnica neće izaći živ. Međutim, na suđenju je Šmit odustao od svog svejdočenja. Naveo je da su priznanja data pod torturom. Uprkos tome, 19. jula je osuđen na smrt. Sutradan je pogubljen.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.