Vidjeti i čuti sveštenika kako u crkvi na sav glas pjeva čuvenu partizansku pjesmu “Bella ciao” čini se gotovo nezamislivim.
Upravo to je, prije desetak godina, učinio italijanski katolički sveštenik don Andrea Gallo, veselo mašući crvenim pojasom pred oduševljenim vjernicima u Đenovi. Ako znamo da se ovaj živahni čovjek svojevremeno borio u partizanima, te da pjesma slavi slobodu i patriotizam, tome se ne treba čuditi!
Riječ je, naime, o revolucionarnoj pjesmi iz vremena Drugoga svjetskog rata, koju su pjevali tialijanski partizani. Autor teksta je nepoznat, dok je melodija po svoj prilici posuđena od narodne poskočice “Alla mattina appena alzata”, koju su početkom dvadesetog vijeka pjevušili berači riže u Padskoj nizini, kako bi ubrzali tempo rada i unijeli dašak zabave u tegobnu obavezu.
Tokom vremena, prepjevana je na brojne jezike (hrvatski, slovenački, francuski, španski, njemački, danski, engleski, turski, kineski, itd.), a izvodi je niz umjetnika širom svijeta, među kojima su Manu Chao, Goran Bregović i “KUD Idijoti”.
Danas se “Bella Ciao” ne doživljava isključivo kao ideološka pjesma, nego kao simbol patriotizma i otpora nepravdi. Možda je upravo iz tog razloga Jovanka Broz (1924. – 2013.) insistirala da je pokopaju uz ovu pjesmu.
Zadnjih decenija njenog života, nekadašnjoj prvoj dami Jugoslavije nanesene su, naime, brojne nepravde. Na primjer, nakon što joj je imovina nacionalizovana, stavljena je u kućni pritvor u zapuštenoj kući na Dedinju, u kojoj je krov prokišnjavao a grijanja nije bilo, a ličnu kartu i pasoš dobila je nakon tri decenije čekanja, piše Lucija Kapural za portal Povijest.hr.