Pomjeranje sata, poznato kao ljetno računanje vremena, često se povezuje s modernim energetskim politikama. Međutim, njegova šira primjena u Evropi počela je tokom Prvog svjetskog rata, a tokom Drugog svjetskog rata Adolf Hitler ponovo ga je uveo kako bi povećao efikasnost ratne ekonomije i proizvodnje.
Šta treba da znate:
- Ljetno računanje vremena prvi put je masovno uvedeno 1916. u Njemačkoj radi uštede energije tokom Prvog svjetskog rata.
- Adolf Hitler ga je ponovo uveo tokom Drugog svjetskog rata kako bi produžio dnevno svjetlo za industrijsku proizvodnju.
- Njemačko vrijeme uvedeno je i u okupiranim zemljama, poput Nizozemske.
- Ideja se ponovo proširila nakon naftne krize 1973. zbog pokušaja uštede energije.
Drugi kažu da je začetnik ideje bio naučnik sa Novog Zelanda koji je želio više sati nakon posla za skupljanje insekata. Tokom 19. vijeka čak su i pojedini gradovi u Evropi imali vlastito računanje vremena, što je dovodilo do haosa, prvenstveno u željezničkom saobraćaju.
Prvo masovno uvođenje tokom Prvog svjetskog rata
Ipak, ljetno računanje vremena prvi put se široko praktikovalo usred Prvog svjetskog rata, kada je njemački car Vilhelm II 1916. godine naredio pomjeranja sata unaprijed kako bi se dobio dodatni sat dnevnog svjetla pred veče i tako uštedjelo na potrošnji uglja.
To je bila osjetna ušteda za ratnu ekonomiju, a tu praksu su usvojili i saveznici i protivnici Njemačke. Nakon završetka rata, odustalo se od te prakse.
Hitler i Drugi svjetski rat
Tokom Drugog svjetskog rata, Adolf Hitler ponovno je uveo ljetno računanje vremena, opet radi uštede energije i više dnevnog svjetla za njemačku ratnu proizvodnju.
Nijemci su pomjeranje sata uvodili i u zemlje koje su okupirali. U Nizozemskoj su tako pomaknuli vrijeme za 1 sat i 40 minuta unaprijed.
Od 1942. do 1945. nizozemski satovi slijedili su njemački raspored prebacivanja na ljetno računanje vremena. Nakon oslobođenja zemlje, ljetno računanje vremena je ukinuto, a pomicanja sata nije bilo sve do 1977. godine.
Promjene vremena u Evropi nakon rata
Španski diktator Francisko Franko je takođe tokom Drugog svjetskog rata uskladio satove u Španiji s "Hitlerovim vremenom", ali na Kanarskim ostrvima, španskoj teritoriji uz zapadnu obalu Afrike, vrijeme se nastavilo mjeriti kao u Portugalu i Ujedinjenom Kraljevstvu. "Dvanaest je sati, jedan je sat manje na Kanarima", moglo se čuti na radijskim i televizijskim vijestima u Španiji od 1942. godine pa sve do današnjih dana.
Neposredno nakon rata, 1945. godine, kada su saveznici Njemačku podijelili u okupacione zone, vrijeme je u sovjetskoj zoni čak u jednom kratkom periodu skočilo unaprijed za dva sata, kako bi se pratilo vrijeme u Moskvi.
Pročitajte još:
Povratak ideje tokom naftne krize
Ljetno računanje vremena pojavilo se ponovo kao ideja u doba naftne krize iz 1973. godine kada je OPEC uveo embargo, a cijene nafte skočile u nebesa i potakle recesiju, što je opet stvaralo potrebu za više dnevnog svjetla kako bi se ostvarile uštede u ekonomiji.
Nakon Drugog svjetskog rata prva je Evropi primijenila sezonsko vrijeme Francuska, 1976. godine.