Hiljade misterioznih kamenih građevina rasutih po sjeverozapadu Saudijske Arabije mogle bi predstavljati ostatke drevne religijske tradicije stare oko 7.000 godina, pokazuje novo arheološko istraživanje.
Riječ je o monumentalnim strukturama poznatim kao "mustatili", što na arapskom znači "pravougaonici", koje su podizane od naslaganog kamena na brdima i visoravnima, a neke od njih duge su više od 580 metara.
Čemu su služili misteriozni mustatili?
Nova studija, objavljena u septembru 2026. godine, obuhvatila je 28 mustatila u blizini pustinjskog mjesta Al-Tamad u oblasti Harat Hajbar, oko 120 kilometara sjeverno od Medine, a rezultate sa tih lokaliteta istraživači su uporedili sa ranije proučavanim građevinama u oblasti AlUla. Arheolozi su utvrdili da su u komorama unutar mustatila ostavljani vrlo slični prinosi - odsječeni gornji dijelovi glava rogatih životinja, najčešće domaćih goveda, ali i koza i divljih gazela, dok donje vilice i ostali dijelovi tijela uglavnom nisu pronađeni.
Arheolog Melisa Kenedi sa Univerziteta u Sidneju, vodeći autor istraživanja, smatra da upravo ponavljanje gotovo identičnih nalaza na različitim mjestima predstavlja najuvjerljiviji dokaz da mustatili nisu bili obična mjesta za odlaganje hrane ili životinjskih ostataka, već dio široko rasprostranjene ritualne prakse. Prema njenim riječima, kod ostataka hrane očekivala bi se mnogo veća raznovrsnost kostiju, dok pažljivo odabrani dijelovi lobanja ukazuju na ciljanu praksu zasnovanu na zajedničkom vjerovanju.
Kako su izgledale ove ogromne građevine?
Mustatili uglavnom imaju dugačko otvoreno dvorište omeđeno niskim kamenim zidovima, sa platformama od naslaganog kamenja na kraćim stranama, a kod pojedinih primjeraka pronađeno je i uspravno kamenje povezano sa ritualnim aktivnostima. Zidovi su tokom hiljada godina djelimično urušeni i danas su uglavnom visoki svega nekoliko desetina centimetara do nešto više od jednog metra, dok su sama dvorišta, prema dosadašnjim istraživanjima, vjerovatno ostajala prazna.
Arheolozi su na području Harat Hajbara identifikovali četiri osnovna tipa mustatila: klasični oblik sa uskim ulazom, građevine sa niskim tunelima kroz koje su ljudi vjerovatno morali da puze, strukture sa ovalnom komorom i kamenim stubovima, te mustatile čija se ulazna platforma širi u obliku polumjeseca. Istraživači još ne znaju zbog čega su postojale ove arhitektonske razlike, ali Kenedi smatra da su mogle biti povezane sa određenim događajima, godišnjim dobima ili različitim društvenim i ritualnim značenjima.
Da li su mustatili bili dio drevne religije?
Činjenica da su zajednice na velikom području gradile slične monumentalne objekte i u njima ostavljale gotovo identične životinjske prinose navela je istraživače na zaključak da su ljudi dijelili zajedničke ritualne ideje. Mustatili su tako mogli biti dio jednog od najstarijih poznatih monumentalnih religijskih pejzaža na svijetu, a stariji su više od dvije hiljade godina od Stounhendža.
Ranija iskopavanja jednog mustatila istočno od AlUle dodatno su podržala takvo tumačenje, jer su oko velikog uspravnog kamena pronađeni rogovi i dijelovi lobanja goveda, ovaca, koza i gazela, koje arheolozi tumače kao ritualne prinose, navodi History. Na tom lokalitetu nisu pronađeni tragovi svakodnevnog stanovanja, što dodatno ukazuje na to da građevina nije služila kao kuća, tor ili uobičajeno naselje.
Kako su se razlikovali od drevnih pustinjskih zamki?
Mustatili su građeni od slobodno naslaganog kamenja, slično takozvanim "pustinjskim zmajevima", velikim praistorijskim konstrukcijama za koje stručnjaci smatraju da su korištene za usmjeravanje i hvatanje krda divljih životinja. Arheolog Hju Graukat sa Univerziteta na Malti, međutim, ističe da su oblici ove dvije vrste građevina veoma različiti i da mustatili predstavljaju jasno izdvojenu kategoriju spomenika.
Lokalnom stanovništvu mnoge od ovih struktura vjerovatno su bile poznate generacijama, ali su ih arheolozi zvanično registrovali tokom vazdušnih istraživanja Saudijske Arabije sedamdesetih godina prošlog vijeka. Tek su kasnija terenska istraživanja, satelitski snimci, fotografisanje iz vazduha i iskopavanja otkrili njihovu stvarnu veličinu i neobične karakteristike.
Odakle je potekla tradicija gradnje mustatila?
Radiokarbonsko datiranje pokazalo je da su mustatili proučeni kod Al-Tamada oko 500 godina mlađi od primjeraka pronađenih u AlUli, što otvara mogućnost da je tradicija njihove gradnje nastala na području AlUle ili još sjevernije, a zatim se postepeno širila prema jugu. U vrijeme njihove gradnje prije oko 7.000 godina Arabijsko poluostrvo izgledalo je potpuno drugačije nego danas - klima je bila znatno vlažnija, pejzaž zeleniji, a područjem su se kretale polunomadske zajednice koje su istovremeno lovile divlje životinje i uzgajale stoku.
Koje tajne još kriju drevne građevine?
Uprkos novim otkrićima, arheolozi upozoravaju da još nije moguće precizno rekonstruisati obrede koji su se odvijali unutar mustatila niti objasniti sva vjerovanja njihovih graditelja. Graukat naglašava da arheološki nalazi pružaju samo djelimičan zapis ljudskog ponašanja, dok se jezici, društvene prakse i kulturni sistemi uglavnom ne mogu sačuvati tokom hiljada godina, zbog čega će konačno značenje ovih monumentalnih građevina možda zauvijek ostati djelimično skriveno.