U centru paragvajske prestonice Asunsion 7. juna 1976. godine ustaški emigrant Jozo Damjanović izvukao je revolver i pucao u čovjeka za kojeg je vjerovao da je jugoslovenski ambasador.
Međutim, ubio je pogrešnu osobu: žrtva je bio urugvajski ambasador Karlos Abdala, koji se slučajno našao na putu atentatora.
Gotovo pola vijeka kasnije, priča o atentatu koji je povezao Titovu Jugoslaviju, Paragvaj pod diktaturom Alfreda Stresnera i urugvajsku diplomatiju gotovo je zaboravljena.
O ovom događaju, koji se odigrao 7. juna 1976. godine, piše Filip Inđić za RTS Oko, podsjećajući na okolnosti ubistva, identitet atentatora i sudbinu čovjeka koji mu uopšte nije bio meta.
Čekao jugoslovenskog ambasadora iza drveta
Damjanovićeva prava meta bio je Momčilo Vučeković, jugoslovenski ambasador koji je te 1976. godine bio akreditovan za Paragvaj, sa sjedištem u Buenos Ajresu.
Vučeković je tog dana, nakon predaje akreditivnih pisama predsjedniku Paragvaja Alfredu Stresneru, krenuo prema Nacionalnom panteonu heroja, gdje je trebalo da položi vijenac.
Atentator ga je čekao u centru grada.
Najprije je sjedio u kafani "Lido", a zatim izašao i sakrio se iza stabla pomorandže na trotoaru. Pušio je cigaretu za cigaretom i posmatrao prolaznike, čekajući čovjeka kojeg je namjeravao da ubije.
U jednom trenutku primijetio je grupu ljudi koja se spremala da pređe ulicu.
Čuo je da se jednom od njih obraćaju riječima: "Gospodine ambasadore..."
Čovjek je, prema opisu kojim je atentator raspolagao, bio srednjeg rasta, imao četrdesetak godina i nosio naočare s debelim okvirima.
Damjanović je zaključio da je pronašao svoju metu.
Prišao je grupi, izvukao revolver kalibra 32 i na njemačkom uzviknuo: "Bist du das jugoslawische Schwein!", odnosno: "Ti si ta jugoslovenska svinja!"
Zatim je čovjeku pucao u potiljak.
Nakon pucnja uzviknuo je: "Živjela Nezavisna Država Hrvatska!"
Međutim, čovjek kojeg je pogodio nije bio jugoslovenski ambasador.
Bio je to Karlos Eduardo Abdala, ambasador Urugvaja u Paragvaju.
Abdala je preminuo narednog dana u bolnici u Asunsionu.
Kako se urugvajski ambasador našao na meti?
Karlos Abdala bio je pravnik, bankar i nekadašnji ministar rada i socijalnih pitanja Urugvaja.
Na mjesto ambasadora u Paragvaju imenovan je 1976. godine, u vrijeme kada su dvije zemlje nastojale da ojačaju ekonomsku saradnju.
Kobnog jutra prisustvovao je sastanku u paragvajskom Ministarstvu finansija, na kojem se razgovaralo o zajedničkom projektu pomorskog i riječnog transporta s Bolivijom.
Nakon sastanka ponuđen mu je službeni automobil, ali je odbio prevoz.
Odlučio je da prošeta do obližnjeg hotela "Gvarani" i tamo popije kafu.
U istom hotelu boravio je i jugoslovenski ambasador Momčilo Vučeković.
Ta slučajnost, uz činjenicu da je Abdala odgovarao opisu čovjeka kojeg je atentator tražio, pokazala se kobnom.
Ko je bio jugoslovenski diplomata kojeg su htjeli da ubiju?
Momčilo Momo Vučeković rođen je u Danilovgradu, a tokom Drugog svjetskog rata pridružio se partizanima.
Bio je pripadnik Prve proleterske brigade, u kojoj je do kraja rata postao politički komesar.
Nakon rata radio je u bezbjednosnim službama i diplomatiji. U jugoslovenskom Ministarstvu spoljnih poslova rukovodio je odjeljenjem za Latinsku Ameriku i Karibe, bio konzul u Peruu i ambasador u Argentini.
Za ambasadora u Paragvaju akreditovan je 1976. godine.
Jugoslavija je u to vrijeme bila jedina socijalistička država s kojom je Paragvaj održavao diplomatske odnose.
Paragvaj je bio utočište nacista i ustaša
Paragvajem je od 1954. godine vladao general Alfredo Stresner, koji je uspostavio diktaturu dugu 35 godina.
Njegov režim bio je poznat po progonu političkih protivnika, hapšenjima, mučenjima i ubistvima.
Nakon Drugog svjetskog rata Paragvaj je postao utočište brojnih nacističkih zločinaca, među kojima je bio i Jozef Mengele.
U zemlji su utočište pronašli i pojedini pripadnici ustaškog pokreta.
Među njima je bio i Miro Barešić, koji je dospio do ličnog obezbjeđenja predsjednika Stresnera.
U takvom okruženju djelovao je i Jozo Damjanović, koji je odlučio da izvrši atentat na jugoslovenskog diplomatskog predstavnika.
Osuđen na 25 godina, pušten poslije 16 i po
Nakon ubistva urugvajskog ambasadora Damjanović je uhapšen i osuđen na 25 godina zatvora.
Ipak, nije odslužio cijelu kaznu.
Na slobodu je izašao u decembru 1992. godine, nakon 16 i po godina provedenih u zatvoru, a potom se vratio u Hrvatsku.
Prilikom izlaska iz zatvora novinarima je izjavio:
"I dalje sam antikomunista."
Ubistvo je izazvalo ozbiljne posljedice za ugled paragvajskog režima, jer se dogodilo usred glavnog grada, u zemlji koja je pružala utočište ekstremističkim emigrantskim grupama.
Za jugoslovenske vlasti slučaj je bio posebno osjetljiv.
Samo pet godina ranije, 1971. godine, ustaški emigranti ubili su jugoslovenskog ambasadora Vladimira Rolovića u Švedskoj.
Novi pokušaj ubistva jugoslovenskog diplomate, ovog puta u Južnoj Americi, predstavljao je ozbiljan bezbjednosni problem.
Ipak, jugoslovenski mediji nisu posvetili naročitu pažnju događaju, a ime ubijenog urugvajskog ambasadora vremenom je gotovo zaboravljeno.
Šta se dogodilo sa sjećanjem na ubijenog ambasadora?
U Montevideu je 2001. godine, na 25. godišnjicu ubistva, otkriveno spomen-obilježje Karlosu Abdali.
Postavljeno je na prostoru koji od 1998. godine nosi njegovo ime.
Svečanosti su prisustvovali urugvajski zvaničnici, njegova supruga i trojica sinova, među kojima i Pablo Abdala, koji se takođe bavi politikom.
Paragvajski autor Huan Markos Gonzales objavio je 2021. godine knjigu o ovom atentatu pod naslovom "Moj generale, ubili su urugvajskog ambasadora – Istorija jednog antikomunističkog atentata".
Priča o Karlosu Abdali ostala je jedan od neobičnijih i manje poznatih slučajeva političkog nasilja povezanog s ustaškom emigracijom, u kojem je čovjek koji nije imao nikakve veze s Jugoslavijom izgubio život zato što ga je atentator zamijenio s jugoslovenskim diplomatom.