Šumski požari pogađaju Evropu svakog ljeta, ali oni koji su izbili u Španiji i Francuskoj u julu 2026. bili su među najvećim i najrazornijim s kojima su se ove dvije zemlje suočile. Neki od najznačajnijih požara pojavili su se u departmanu Žironda u jugozapadnoj Francuskoj i u španskim provincijama Avila i Madrid sredinom jula, gdje je vatrena stihija primorala stotine hiljada ljudi na evakuaciju i uništila stotine domova, objavila je NASA.
Vladini zvaničnici u Španiji kažu da je požar u Avili, nakon što je spalio oko 50.000 hektara, najveći zabilježen u istoriji, nadmašivši požar koji je bjesnio u Laruku, Kirogi i Oensiji 2025. godine.
Sateliti agencije NASA prve znake požara u Avili primijetili su u blizini Burgohonda 22. i 23. jula. Do 24. jula on se spojio sa požarima u susjednim provincijama, čime je ukupna izgorjela površina dostigla 77.000 hektara, što je površina približna veličini Njujorka.
Flame-generated thunderstorms known as pyrocumulonimbus clouds can make wildfires even more intense, and they are expected to become more common in Europe https://t.co/sr3Vnv5BGt
— New Scientist (@newscientist) August 5, 2026
Gornja slika, koju je zabilježio Landsat 9, prikazuje spaljene predjele oko Burgohonda 29. jula 2026. Na slici netaknuta vegetacija izgleda svijetlozeleno, dok spaljena područja izgledaju braon. Dva rezervoara (akumulacije) u centru slike bila su teško pogođena. Plamen je zahvatio kuće, restorane, kampove, marine i drugu infrastrukturu oko rezervoara.
Slična kriza odvijala se u jugozapadnoj Francuskoj, zapadno od Bordoa. Jedan od najvećih požara u Francuskoj u ovoj deceniji spalio je više od 42.000 hektara, što je dovelo do masovnih evakuacija i uništilo selo Le Porž. Do kraja jula požari su širom Francuske progutali više od 90.000 hektara, više nego u bilo kojoj drugoj sezoni decenijama unazad, prema podacima Evropskog informacionog sistema za šumske požare.
Ekološki uslovi mjesecima prije izbijanja požara učinili su predjele u Španiji i Francuskoj posebno podložnim gorenju, prema analizi istraživača sa projekta The State of Wildfires.
Neobično vlažno zimsko vrijeme podstaklo je bujanje vegetacije na travnjacima, šikarama i u nižim slojevima šuma, a zatim je niz vrelih toplotnih talasa i sušni period isušio vegetaciju i pripremio je za gorenje.
Nekoliko dana snažnih vjetrova, koji su dostizali brzinu od 65 kilometara na sat, poslužilo je kao posljednji okidač, otkrili su istraživači, raspirujući plamen i podstičući brzo širenje, prenosi Telegraf.
Uslovi kod požara u jugozapadnoj Francuskoj postali su toliko intenzivni da su francuski vatrogasci izvijestili o formiranju pirokumulonimbusa, ogromnog tipa vatrenog oblaka koji crpi konvektivnu energiju iz toplote požara.
Međunarodna grupa atmosferskih naučnika i stručnjaka za požare koji prate ove neobične oblake dokumentovala je njihovo povremeno formiranje u Španiji i Portugaliji posljednjih decenija, ali članovi grupe napominju da je ovo prvi izvještaj o požaru u Francuskoj koji je proizveo takav oblak.
Hiljade vatrogasaca i vojnog osoblja borilo se sa požarima u obje zemlje. Ekipe su koristile avione da gase vatru vodom i usporivačima gorenja, dok su timovi na zemlji pravili protivpožarne prosjeke koristeći različite alate, od buldožera do ručnog alata.
Vatrogasci su stekli prednost krajem jula, što je omogućilo vlastima da počnu sa ukidanjem naredbi o evakuaciji. Međutim, meteorolozi upozoravaju da rizik od požara u narednim danima ostaje visok zbog zadržavanja toplih i suvih uslova, prenosi Telegraf.
Vladini satelitski podaci dio su globalnog sistema osmatranja koji se koristi za praćenje ponašanja vatre i analizu novonastalih trendova. Među alatima za praćenje šumskih požara u realnom vremenu koje NASA stavlja na raspolaganje su FIRMS (Informacioni sistem za upravljanje resursima kod požara) i pretraživač Worldview.