Petoro kosmonauta otkrilo je kako su izgledale najrizičnije situacije u kojima su se našli istražujući misterije svemira.
Autori brojnih scenarija holivudskih filmova čija se radnja odvija u svemiru smještali su likove astronauta u nevjerovatne situacije i okruženja. Neki od naših najdražih filmskih astronauta do sad su se borili s niskim zalihama kiseonika, požarima u letjelicama, udarima asteroida itd.
Kako sve to izgleda u stvarnosti? Kojim se realnim opasnostima astronauti izlažu zarad nauke?
Kris Hadfild

Prvi Kanađanin koji je izašao u šetnju svemirom najviše se uplašio prilikom putovanja ka svemirskoj stanici „Mir“.
„Ako udarite u 'Mir' malo jače, možete da ga prepolovite i ubijete tri člana posade“, rekao je Hadfild svojevremeno za BuzzFeedScience.
Jednom prilikom, kada se nalazio na samo devet metara od ove ruske svemirske stanice, dva senzora su mu davala potpuno suprotne podatke. Bio je u dilemi kao da reaguje, a nije imao s kim da se posavjetuje. Imao je samo 30 sekundi da utvrdi koja je brzina idealna za pristajanje na „Mir“. Srećom, uspio je.
Džeri Linenger

Linenger je bio dio posade „Mira“ 1997. godine u trenucima kada je na ovoj stanici izbio požar.
„Sisao sam dehidrirani boršč, a u sljedećem trenutku se čuo alarm“, objasnio je Linenger.
Požar je trajao 14 minuta i za to vrijeme su izgorjeli kablovi i razne hemikalije koje su se nalazile na stanici.
„Bila je to vrela, vrela vatra van kontrole“, prisjeća se Linenger.
Članovi posade su odvojeno pokušavali da obuzdaju požar, a kada su u tome uspjeli, morali su da nose maske jer su udisali kontaminiran vazduh.
Skot Parazinski

Američki astronaut je 2007. godine izašao iz Međunarodne svemirske stanice u svemirsku šetnju kako bi popravio oštećen solarni panel. To je podrazumjevalo da ode dalje nego ijedan njegov kolega ranije i da sve uradi bez dodirivanja ploče jer bi mogao da doživi šok. Tako je Parazinski čak četiri sata lebdio svemirom u najriskantnijoj situaciji u svom životu.
Sojeon Ji

Prva Korejka u svemiru je jednom prilikom pri povratku na Zemlju shvatila da je letjelica van kursa. Kada je posada sletjela na Plavu planetu, oko njih nije bilo nikoga, a samo sletanje je bilo teško je jer sila gravitacije bila tako snažna da su Ji i njene kolege gotovo morale da puze pri izlaženju iz letjelice. Kada su to učinili – oko njih nije bilo nikoga.
Astronauti su pošli u potragu za kazahstanskim nomadima kako bi potražili pomoć, ali su se dosjetili da oni teško da će imati mobilne telefone, te su se vratili u letjelicu i upotrebili GPS i satelitski telefon kako bi kontaktirali s Roskosmosom. Ispostavilo se da je posada bila skoro 500 kilometara od mjesta na kom je trebalo da sleti.
Bob Kurbim

Američki astronaut je 2001. godine, tokom svoje prve šetnje svemirom, kontaminirao spoljašnjost odjela bezvodnim amonijakom, zapaljivom i toksičnom supstancom. Prije nego što se vratio u MSS, morao je zato da stoji na osunčanoj strani letjelice 30 minuta kako bi hemikalije isparile. Kada se vratio u stanicu, posada je nosila maske s kiseonikom, a sistem za pročišćavanje vazduha je uklonio ostatak amonijaka.
(NN/nationalgeographic.rs)