Američka Nacionalna vazduhoplovna i svemirska agencija (NASA) i naučni tim na čelu svemirske letjelice "Vojadžer 1" spremni su da se zauvijek pozdrave sa ovom sondom.
Štaviše, naučnici su ranije postavili datum izlaska sonde iz Sunčevog sistema: 25. avgust 2012. Od 1977. "Vojadžer 1" se udaljava od Zemlje prema ivici mjehura koja se naziva heliopauzom. Ali, u proteklih nekoliko godina, svemirska letjelica je "nevaljala" i pokazuje slabašne nepotvrđene znake da prelazi u međuzvjezdani prostor. Do sada nema trećeg dokaza da je sonda van granica solarnog sistema, jer letjelica nije promijenila pravac magnetnog polja. Ipak, uglavnom je prihvaćeno da je "Vojadžer 1" preskočio "ogradu" i našao se u nekontrolisanom prostoru kosmosa, u kom će jednog dana okončati svoj ipak dugi vijek.
Što se tiče konkretnih dokaza, u protekloj godini je zaista zabilježeno definitivno povećanje gustine naelektrisanog gasa oko svemirske sonde. To je ujedno i "izdajnički" trag, jer je gustina plazme u međuzvjezdanom prostoru mnogo veća nego što je to slučaj unutar Sunčevog sistema.
Osvrnuvši se na prošlost, naučnici tima zaduženi za "Vojadžer 1" izjavili su da je značajnije povećanje gustine otpočelo u avgustu 2012. U isto vrijeme je na "Vojadžeru 1" zabilježena sumnjiva promjena čestica velike energije koje su poznatije kao kosmički zraci. Jedini problem je što je ekipa očekivala treći dokaz o prelasku na drugu teritoriju - promjenu pravca magnetnog polja. Iako do takve promjene još nije došlo, naučnici su se složili da je letjelica "napolju" i da mi jednostavno ne razumijemo kako se magnetno polje ponaša na samoj ivici Sunčevog sistema, kao ni van njega. Mjerenja visoke gustine su sasvim dovoljan i neoboriv dokaz, smatra Vilijem Kurt sa Univerziteta Ajove u Ajova Sitiju u Americi.
Dramatičnost oko "Vojadžera 1" pojačana je 2004. godine, kada je sonda prešla u graničnu zonu, u područje Sunčeve ravnice. Porasle su nade da će "Vojadžer 1" iskočiti iz sfere solarnog uticaja u "otvoreno more" međuzvjezdanog prostora. Stvari su krenule drugim tokom 25. avgusta 2012. Nestali su kosmički zraci koji stižu sa Sunca. Zamijenili su ih galaktički kosmički zraci, koji dolaze iz izvora van heliosfere. Za neke naučnike to je bio pravi dokaz da je sonda napustila solarni sistem.
Međutim, teorija pretpostavlja da bi u heliopauzi pravac magnetnog polja koje donosi solarni vjetar trebalo da se prebaci na "pogon" naelektrisanim česticama koje lebde u međuzvjezdanom prostoru. Istraživači su zaključili da do promjene još nije došlo i da je "Vojadžer 1" još uvijek u Sunčevom sistemu.
Najnovija mjerenja stižu od instrumenta na "Vojadžeru 1", koji detektuje oscilacije u plazmi iz okoline, što objašnjava gustinu. Oscilacije u plazmi mogu biti izazvane ekstremnim događajima na Suncu, koji šalju zrake elektrona u juriš kroz solarni vjetar. Kada ovi zraci dođu u interakciju s međuzvjezdanom plazmom, mogu da stvore oscilacije u određenom obimu frekvencije.
Vilijem Kurt to slikovito predstavlja: "Ako zamislite oscilacije plazme kao žicu violine, 'Vojadžer' je izmjerio vibracije te žice. Nova mjerenja oscilacija uzetih u obzir u toku dva perioda, od oktobra do novembra 2012. i od maja do aprila 2013, pokazuju da se gustina plazme neprekidno povećavala, te da je sada približno 30 puta veća nego u unutrašnjosti područja Sunčeve ravnice. Koristeći podatke dobijene u prošlosti, tim 'Vojadžera' smatra da je povećanje započelo 25. avgusta 2012, što je u zgodnoj korelaciji s promjenama kosmičkih zraka."
Ideja da je potrebno vidjeti konkretnu promjenu u magnetnom polju počiva na pretpostavci da postoji jedinstvena granica između heliosfere i međuzvjezdanog prostora. Međutim, možda i nije tako.
Jedno je sigurno. "Vojadžer 1" bi konačno trebalo da pokaže promjenu u pravcu magnetnog polja kako se udaljava od granice. Kada se polje zaista promijeni, astronomi će sigurno biti veoma uzbuđeni.
Ipak, vrijeme polako ističe. "Vojadžer" će 2020. početi rotaciju energije putem raznoraznih instrumenata kako bi štedio energiju. Do 2025. godine ova svemirska sonda će se jednostavno ugasiti.