Gotovo tri decenije prije lansiranja prvog vještačkog satelita, inženjer rođen u Puli izračunao je na kojoj visini iznad Zemlje bi trebalo da se nalazi svemirska stanica kako bi stalno ostajala iznad iste tačke na planeti.
Njegov proračun bio je toliko precizan da se od danas poznate visine geostacionarne orbite razlikovao za svega 114 kilometara.
Riječ je o Hermanu Potočniku, poznatom i pod pseudonimom Herman Nordung, jednom od pionira astronautike, koji je još 1929. godine opisao kako bi ljudi mogli da žive i rade u svemiru.
Njegove zamisli bile su daleko ispred vremena u kojem je živio, a pojedina rješenja koja je predlagao i danas su važna za razumijevanje svemirskih tehnologija, piše Danas, pozivajući se na N1 BiH i druge izvore.
Ko je bio Herman Potočnik?
Herman Potočnik rođen je 22. decembra 1892. godine u Puli, koja je tada bila važna pomorska baza Austrougarske.
Njegov otac bio je ljekar u mornarici, ali je preminuo kada je Herman imao samo dvije godine. Nakon toga majka se s djecom preselila u Maribor.
Potočnik se školovao za vojnog inženjera, a već s 19 godina postao je poručnik, specijalizovan za izgradnju željeznica i mostova.
Tokom Prvog svjetskog rata služio je na različitim frontovima, uključujući Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, Galiciju i područje rijeke Soče.
Nakon rata nastavio je obrazovanje na Tehničkom univerzitetu u Beču, gdje je diplomirao, a potom se posvetio proučavanju raketne tehnike i mogućnosti putovanja u svemir.
Knjiga koja je bila ispred svog vremena
Pod pseudonimom Herman Nordung, Potočnik je u Berlinu objavio knjigu "Problem putovanja u svemir" (Das Problem der Befahrung des Weltraums).
Djelo, koje se najčešće datira u 1929. godinu, imalo je 188 stranica i oko stotinu ilustracija.
U njemu je detaljno opisao kako bi mogla izgledati svemirska stanica, kako bi astronauti živjeli u njoj i na koji način bi se obezbijedili uslovi za duži boravak ljudi izvan Zemlje.
Njegova zamišljena stanica sastojala se od tri dijela: stambenog točka, opservatorija i mašinskog odjeljenja.
Stambeni točak trebalo je da se okreće oko svoje ose i tako stvara vještačku gravitaciju pomoću centrifugalnog efekta.
Prema Potočnikovom proračunu, jedan obrtaj svakih osam sekundi omogućio bi ljudima da osjete gravitaciju približnu onoj na Zemlji.
Predvidio je i korištenje Sunčeve energije, koja bi se prikupljala pomoću konkavnih ogledala.
Kako je uspio da gotovo savršeno izračuna orbitu?
Najpoznatiji dio Potočnikovog rada odnosi se na visinu na kojoj bi satelit ili svemirska stanica mogli da kruže oko Zemlje, a da posmatraču s njene površine izgledaju nepomično.
On je izračunao da bi takva orbita trebalo da se nalazi na približno 35.900 kilometara iznad Zemljine površine.
Danas je poznato da se geostacionarna orbita nalazi na visini od oko 35.786 kilometara.
Razlika iznosi svega 114 kilometara, odnosno približno 0,3 odsto.
Na toj visini satelit obiđe Zemlju za približno 23 sata, 56 minuta i četiri sekunde, koliko traje jedan obrtaj Zemlje u odnosu na udaljene zvijezde.
Zbog toga geostacionarni satelit, posmatran sa Zemlje, izgleda kao da stalno stoji iznad iste tačke na ekvatoru.
Upravo takve orbite danas se koriste za telekomunikacione satelite, satelitsku televiziju i meteorološka posmatranja.
Njegova ideja prethodila je i slavnom Arturu Klarku
Zamisao o korištenju geostacionarnih satelita za komunikaciju često se povezuje s britanskim piscem naučne fantastike Arturom Č. Klarkom.
Klark je 1945. godine u časopisu "Wireless World" predstavio mogućnost korištenja satelita za globalne komunikacije.
Međutim, Potočnik je o geostacionarnoj orbiti pisao još 1929. godine, čak 16 godina ranije.
U predgovoru NASA izdanja Potočnikove knjige navodi se da je Klark u svom radu pomenuo njegovo djelo, iako ga tada još nije pročitao.
Klark je objasnio da je ranije vidio ilustracije iz Potočnikove knjige u časopisima naučne fantastike, dok je vlastiti primjerak nabavio tek 1993. godine.
Priznao je i značaj Potočnikovih razmatranja radio-komunikacije između Zemlje i svemirske stanice.
Umro je sa samo 36 godina, ne dočekavši ostvarenje svojih ideja
Uprkos izuzetnim zamislima, Herman Potočnik nije dočekao njihovu praktičnu primjenu.
Bolovao je od tuberkuloze, a preminuo je 27. avgusta 1929. godine u Beču, u 36. godini, samo nekoliko mjeseci nakon objavljivanja svoje knjige.
Sahranjen je na Centralnom groblju u Beču.
Njegov grob je 1967. godine, zbog neplaćene zakupnine, dodijeljen drugima, a njegova lokacija ponovo je pronađena tek 2012. godine.
Potočnikove ideje nastavile su da žive dugo nakon njegove smrti.
Prvi vještački satelit, sovjetski Sputnjik 1, lansiran je 1957. godine, gotovo tri decenije nakon njegovih proračuna.
Danas, kada sateliti omogućavaju televizijske prenose, komunikaciju i praćenje vremenskih prilika, posebno je zanimljivo koliko je precizno ovaj inženjer prije gotovo jednog vijeka predvidio jedan od ključnih principa njihovog funkcionisanja.