Svemirska ljetelica "Juno" Američke svemirske agencije NASA snimila je neobične prstenaste polarne svjetlosti koje trepere nad polovima Jupitera. Naučnici još uvijek nemaju dovoljno saznanja kako bi objasnili ovaj fenomen.
Uređaj za analizu spektra elektromagnetnog zračenja, ultraljubičasti spektograf na NASA letjelici "Juno" zabilježio je neobičnu pojavu slabe emisije u obliku prstena koja se širi brzinom od 3,3 i 7,7 kilometara u sekundi.
Naučnici s Istraživačkog instituta jugozapad (Southwest Research Institute) gdje je urađena spektografska analiza, smatraju da ove polarne emisije uzrokuju naelektrisane čestice koje potiču sa ivice masivne magnetosfere Jupitera, piše portal Space.com.
"Mislimo da ove novootkrivene slabe ultraljubičaste emisije potiču milionima kilometara daleko od Jupitera, u blizini njegove magnetosfere. Sunčev vjetar je struja naelektrisanih čestica (plazme) koje izbacuje gornja atmosfera Sunca. Kada dođu do Jupitera, te čestice reaguju s njegovom magnetosferom na način koji nam još uvijek nije sasvim jasan", navodi astonom Vinsent Hju sa Instituta jugozapad.
Magnetosfera Jupitera
Slično kao i na Zemlji, fenomen polarne svjetlosti na Jupiteru je povezan s naelektrisanim česticama unutar magnetosfere planete. Magnetosfera je područje oko planeta i njihovih prirodnih satelita u kojoj je magnetno polje oblikovano u međusobnoj interakciji sa sunčevim vjetrom.
Razlika je u tome što je magnetosfera Jupitera oko 20.000 puta jača od Zemljine, što znači da ovaj gasni div može da odbije solarni vjetar na udaljenosti od šest miliona kilometara.
Stručnjaci smatraju da naelektrisane čestice koje su zabilježene dolaze sa spoljnih krajeva magnetosfere gdje plazma solarnog vjetra reaguje s jovijanskom plazmom Jupitera. Moguće je i da je novootkriveni fenomen polarne svjetlosti rezultat magnetnih pojava na dnevnoj strani Jupitera, pri čemu se međuplanetarna magnetna polja uzajamno privlače, preuređuju i ponovo povezuju.
Nedovoljno istražena pojava
"Uprkos decenijskim posmatranjima, naučnici još uvijek ne razumiju u potpunosti ulogu solarnog vjetra u oblikovanju polarne svjetlosti na Jupiteru. Jupiterovom magnetosferskom dinamikom, kretanjem nabijenih čestica unutar njegove magnetosfere, u velikoj mjeri upravlja Jupiterova desetosatna rotacija, najbrža u Sunčevom sistemu. O tačnoj ulozi solarnog vjetra naučnici još uvijek raspravljaju", napominje astronom Tomas Grejthaus.
Zato naučnici insistiraju na tome da su neophodna dalja istraživanja kako bi se u potpunosti razumjeli procesi koji izazivaju ove neobične novootkrivene emisije na Jupiterovim polovima.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
